Foto: Courtesy Everett Collection
“Voodoo Lounge” je dvadeseti studijski album grupe The Rolling Stones, objavljen na današnji dan 19. srpnja 1994. godine. Album je njihovo prvo izdanje za izdavačku kuću Virgin Records, a ujedno je i njihov prvi album na kojem nema jednog od osnivača grupe, basiste Billa Wymana koji je grupu napustio početkom 1993.
Na svjetskoj sceni su prohujali grunge, hard core, noise, u trendu su bili hip-hop, techno, razne kolaboracijske fuzije rocka, funka, metala i rapa, probujala je world music scena, a ostavština Stonesa se doimala novim naraštajima odviše blijedo i neatraktivno. Mick Jagger 1993. godine objavljuje svoj treći, fantastičkni solo album “Wandering Spirit” koji je donio i veliki hit “Sweet Thing”.
Ipak, The Rolling Stones objavljuju novi album “Voodoo Lounge” samo s jasnom namjerom, privući publiku za buduću turneju. Sva njihova lutanja i traženja nekog stila s kojim bi barem malo osvježili vlastiti izraz nisu urodila nikakvim važnijim stilskim pomakom, pa je ovaj album prizvao duh vremena albuma “Tattoo You” i “Some Girls” kada su još nešto zanimljivo predstavljali na rock sceni.
“Voodoo Lounge” je prvi pravi Stones album objavljen nakon pet godina. Na njemu tek jedna pop pjesma, “Suck On The Jugular” snimljena u stilu madchester-popa maštovito obogaćena usnom harmonikom i puhačima, nije poremetila ravnotežu naspram obilja klasičnih Stones rock skladbi (“Love Is Strong”, “You Got Me Rocking”, “Sparks Will Fly”, “I Go Wild”, “Brand Vew Car”) i uobičajenih laganica i balada s raskošnim akustičnim gitarama, bogatim melodijama, laganim ritmovima i orkestralnim aranžmanima (“The Worst”, “Blinded By Rainbows”, “New Faces”, “Out Of Tears”), a ponovo su posegnuli i za countryjem sa zračnom harmonikom i konceptom u stlu Los Lobosa (“Sweethearts Together”). Jedina novina je korištenje “plastičnog” zvuka bubnjeva u finoj jednostavnoj i melodičnoj unplugged kompoziciji “Moon Is Up” uz pratnju zvukova slide-gitare.
Sastav je napustio Bill Wyman, a zamijenio ga je tamnoputi Darryl Jones, no u zvučnom pogledu gotovo da i nema nekih bitnih promjena. Kada je album objavljen, vrlo dobro je krenuo na američkim i britanskim ljestvicama što su Stonesi odmah iskoristili započevši turneju 1. kolovoza nastupom u Washingtonu, samo dva tjedna nakon objave albuma, a koja je nastavljena u Japanu, Južnoj Americi, Južnoafričkoj Republici, Australiji, Novom Zelandu, Singapuru i po Europi.
Odaziv publike je bio fantastičan jer je svima bilo jasno da je ovo možda njihova posljednja turneja. No, interesantno je da je od čitave publike po nekim procjenama bilo jedva 10% njihove stare publike otprije 20 i više godina, da je 30% otpadalo na one koji su ih gledali prilikom “Urban Jungle World” turneje, dok preostalih 60% nikada nije Stonese vidjelo uživo. U tom najvećem postotku bilo je publike od 15 do 70 godina, a navodno više od polovice nikada nije kupilo niti jedan njihov album, dok barem 10% njih nije znalo niti jednu njihovu pjesmu. Zbog svega su ih kritičari optužili da su sve pretvorili u čisti cirkus bez ikakvog smisla. Unatoč svemu, “Voodoo Lounge” je dobio Grammy za najbolji rock album godine! (korištena recenzija Horvi, terapija.net)
Popis pjesama: 1. Love Is Strong | 2. You Got Me Rocking | 3. Sparks Will Fly | 4. The Worst | 5. New Faces | 6. Moon Is Up | 7. Out Of Tears | 8. I Go Wild | 9. Brand New Car | 10. Sweethearts Tohether | 11. Suck On The Jugilar | 12. Blinded By Rainbows | 13. Baby Break It Down | 14. Thru And Thru
