Svaki početak je težak, a da je stvarno tako, dokaz je i 17-godišnji Franko Krstić iz Vinkovaca koji se sportom bavi od malih nogu. Ozbiljnije je trenirao plivanje u VPK-u što mu je u nekim segmentima razvoja pomoglo, ali treniranje u bazenu nije ga do kraja ispunjavalo. Tada se odlučio za rukomet upisavši se u Spačvu gdje je prvo morao učiti trčati i pravilno se kretati na parketu jer su plivački zaveslaji uzeli danak na motorici. Ubrzo je uslijedio prelazak u RK Borovo što je Franku poslužilo za nadogradnju u tehničkom smislu, bolje je upoznao rukomet i stekao nove prijatelje.
„Prekretnica u mom rukometnom i općenito sportskom razvoju dogodila se pozivom trenera Alenka Bajera da nastupam za Handball team „Slavonija” na neslužbenom svjetskom prvenstvu za mlade igrače u Švedskoj. Pripreme sam odradio s RK Valpovka, tada najboljom ekipom u Slavoniji i jednom od najboljih u državi”, rekao nam je Franko Krstić.
Po povratku iz Švedske, gdje je u konkurenciji od 100 momčadi, slavonski sastav došao do izvrsnog 5.mjesta, Franko je prešao u Valpovku čije boje brani i dan danas. I nije pogriješio, kadetska ekipa Valpovke postala je prvak Hrvatske sa savršenim učinkom od 30 prvenstvenih utakmica u nizu bez poraza i neriješenog rezultata.
„RK Valpovka je zadnjih 6-7 godina najbolja slavonska ekipa i jedna od najboljih u državi. Razdoblje pandemije iskoristili smo na najbolji mogući način, naporno smo trenirali u klubu, ali i individualno kod kuće. Na završnicu državnog prvenstva u Poreč otputovali smo puni samopouzdanja, ali i odlučni u namjeri da uzmemo jednu od medalja. Postigli smo nešto što nije uspjelo u prošlosti jakim ekipama Osijeka i Đakova (tada predvođeni Domagojem Duvnjakom)”, istaknuo je mladi rukometaš.
Dobri nastupi nisu prošli nezapaženo i nakon završetka državnog prvenstva na adresu Valpovke stigao je poziv izbornika mlađe kadetske reprezentacije Mateja Miškovića za najboljeg kružnog napadača do 17 godina. U sklopu nedavno završenog pripremnog rukometnog kampa naša U17 reprezentacija odigrala je dvije utakmice protiv Austrije u kojima je ostvarila dvije pobjede.
„Taj osjećaj je teško opisati, beskrajna sreća i ponos. Obući dres reprezentacije i biti dio onih koji imaju tu privilegiju i čast je neprocjenjivo. To je bilo ostvarenje mojih snova, nagrada za sav trud, za naporne treninge i putovanja, za spavanje u autu, za svu bol i ozljede, ali i neviđena motivacija za daljnjim treniranjem”, dodao je Franko Krstić.
Naravno, u početku je bilo pozitivne treme i psihološkog tereta, ali Franko je zadovoljan odrađenim pripremama i utakmicama i nada se novom pozivu iako je konkurencija iznimno jaka. Pohađa Tehničku školu „Ruđer Bošković” smjer Mehatronika i ne skriva kako je jako zahtjevno uskladiti profesionalne rukometne obaveze i školske, no vrlo dobar je učenik i ima potporu razrednika i drugih profesora. Uz jako puno napora, odricanja, ali i razumijevanja profesora uspijeva uskladiti treninge i školske obaveze.
„Naravno, bez velike potpore roditelja ništa od gore navedenog ne bi bilo moguće. Roditelji me voze na treninge, prate utakmice, pomažu u individualnoj pripremi, sportskoj prehrani i oni su mi, uz sestru, najveća potpora”, poručuje 17-godišnji Vinkovčanin kojemu je glavni prioritet završiti srednju školu i upisati fakultet tehničke prirode kao nadogradnju postojećeg znanja iz srednje škole.
Rukometna karijera ovisit će najviše o mjestu studiranja. „Želja mi je upisati fakultet u Slavoniji kako bi mogao nastaviti igrati u Valpovki i s mojim prijateljima i suigračima izboriti 1. HRL. Međutim, za sada čvrsto stojim na zemlji, prioritet su škola i upis na fakultet i nadam se da će unatoč svemu, ostati mjesta i za moju veliku ljubav, rukomet”, zaključio je Franko Krstić.
