Zlatna plaketa “Grb Grada Vinkovaca” za 2021. godinu 109. vinkovačkoj brigadi dodijeljena je za izuzetan doprinos obrani grada Vinkovaca u Domovinskom ratu. Priznanje je to postrojbi koja je bila prva pričuvna brigada ustrojena u Republici Hrvatskoj i koja je u povijest je ušla kao brigada koja je imala iznimno značajnu ulogu u Domovinskom ratu i stvaranju hrvatske države.
Zlatnu plaketu “Grb Grada Vinkovaca” na svečanoj sjednici Gradskog vijeća u povodu Dana grada, blagdana Sv. Ilije, 20. srpnja, u ime 109. brigade primio je umirovljeni bojnik Jakov Milanović-Brada, predsjednik Udruge ratnih veterana ove brigade.
Da je to značajno priznanje za sve pripadnike ove slavne brigade rekao nam je i jedan od ratnih zapovjednika postrojbe, umirovljeni pukovnik Josip Matić. “Ovo je priznanje koje je brigada dobila kao domicilna vojna postrojba vinkovačkog kraja, a dodijeljeno joj je za izvršenu tešku i odgovornu zadaću. Ona je bila pod svaku cijenu obraniti zonu odgovornosti, težišno grad Vinkovce, i ne dozvoliti neprijatelju proboj u dubinu državnog teritorija. Agresor je, kao što znamo, napadao glavnim snagama pravcem Šid-Vinkovci, dakle upravo onim koji je naša brigada branila. Zahvaljujući odlučnosti, hrabrosti i jasnim ciljevima prije svega, uz pomoć drugih postrojbi, civilnog sektora, lokalnog stanovništva, crkve i naše dijaspore, uspjeli smo zadaću izvršiti, nažalost uz značajne žrtve. Za mene je bila izuzetna čast zapovijedati jednom takvom postrojbom i sudjelovati u tom povijesnom trenutku jer to su zaista povijesni trenuci što se tiče hrvatskoga naroda uopće, kada smo stvarali slobodnu, neovisnu Hrvatsku i darovali slobodu hrvatskom narodu. Ovo priznanje shvaćam kao zahvalnost za učinjeno, a tim nam je draže što dolazi od našega grada svojoj postrojbi, koja nije dozvolila neprijateljskoj čizmi da kroči njegovim ulicama i trgovima. Dakle, izvršili smo vojnu zadaću u najtežim mogućim okolnostima koje jedno društvo mogu snaći, a to su ratne”, ističe Josip Matić.
109. vinkovačka brigada osnovana je 28. svibnja 1991. godine s oko 1900 pripadnika s tada više nego nedostatnim naoružanjem, ali s ogromnim domoljubljem i hrabrošću s kojima se suprotstavila daleko jačem neprijatelju. Kroz ovu najbrojniju pričuvnu brigadu tijekom njenoga postojanja prošlo 9.604 pripadnika, a ratovala je na najtežoj bojišnici, na istočnoj granici, na vratima Hrvatske, na bojišnici dugoj 70 kilometara. U svojih 505 dana ratovanja, do 15. studenog 1992. godine kada je prevedena u pričuvu, 109. vinkovačka brigada imala je najveće žrtve u odnosu na sve pričuvne brigade Hrvatske vojske. Poginula su 202 pripadnika, preko 650 je ranjeno, a 20 se još vode kao nestali.
Vinkovačka 109. imala je značajnu ulogu u Domovinskom ratu i dala je velik doprinos u stvaranju hrvatske države te u njezinoj povijesti, a posebno kod stanovnika vinkovačkoga kraja ima svoje važno zasluženo mjesto, ističu danas pripadnici brigade.
Kako stoji u povjesnici “109. brigada ZNG na vratima Hrvatske”, koju su Novosti izdale u prigodi 30. obljetnice osnutka, postrojbe brigade razmještene po selima i mjesnim zajednicama uspješno su ostvarivale zaštitu objekata i kontrolu svoje teritorije, kao i suprotstavljanje pobunjenim Srbima na njihove borbene i neborbene provokacije, da bi se uključivanjem Jugoslavenske narodne armije u borbena djelovanja, brigada našla na težištu napada glavnih i elitnih postrojbi JNA i paravojnih srbočetničkih postrojbi. Početkom rujna 1991. godine JNA na pravcu Šid-Vinkovci i Šid-Vukovar uvodi 1. proletersku gardijsko mehaniziranu diviziju ojačanu s 252. oklopnom brigadom, koja ima zadaću razbiti hrvatske snage na tim pravcima i deblokirati vojarne u Vinkovcima i Vukovaru. Bili su to, navodi se, teški dani za branitelje mjesta od Ilače do Jankovaca. Slabo naoružani i opremljeni branitelji, čine nadljudske napore da bi učinili nemoguće i spriječili zauzimanje svojih mjesta. Žestoke borbe su vođene za Slakovce, koji su zauzeti 20. rujna. Uspješno su odoljavali branitelji Jankovaca, sve do 28. rujna, nanijevši agresoru značajne gubitke. Padom Jankovaca agresor je ovladao svim mjestima oko prometnice Šid-Vinkovci. Nastavljaju se žestoki napadi uz masovnu uporabu topništva i zrakoplovstva uz teška razaranja mjesta vinkovačke općine. 1. i 2. listopada osvojeni su Đeletovci, Marinci i Cerić. Svakodnevno od 2. do 5. listopada napadan je Nuštar. Posebno se teške borbe vode 5. listopada, kada agresor izbija do centra mjesta, ali je izbačen. Pretrpjevši ogromne gubitke u ljudstvu i tehnici više nije ni pokušao napasti Nuštar, ali je nastavio sa svakodnevnim granatiranjem čineći ogromnu materijalnu štetu.
Bez obzira na veliku hrabrost i upornost pripadnici brigade nisu uspjeli obraniti dio zone obrane, ali su uspjeli zadržati agresora na crti Lipovac – Apševci – Podgrađe – Nijemci-lijeva obala Bosuta – Jošine – željezničkom prugom do ekonomije Gubec i Žankovac – borinačka greda – Jarmina – šuma Durgutovica. Crta bojišnice je izdržala sve do sredine studenoga. 105. bjelovarska brigada upućena da ojača pravac Privlaka – Nijemci, kasnila je 2 dana u posjedanju položaja. Umjesto 15. studenoga stigla je s dijelovima u Komletince 17. studenoga kada je za Nijemce i Donje Novo Selo već bilo kasno. 2. bojna sa svojim postrojbama nije se mogla suprostaviti 3. pgmbr, pa su se poslije nekoliko sati borbe, dijelovi bojne koji su branili Nijemce organizirano povukli u Komletince. Agresor nije produžio napad nego je stao u Nijemcima, što je omogućilo sređivanje borbenog poretka, a kada je 105. brigada sa svojim glavnim snagama, stigla na ovaj pravac, bilo je sigurno da će biti obranjen, a agresor zaustavljen pred Komletincima. Agresor je pokušao s jakim snagama 4. prosinca osvojiti Komletince, ali je u žestokom sukobu zaustavljen na prilazima selu i bio je to i posljednji pokušaj agresora da nešto napravi. Crta bojišnice više se nije mijenjala, a krajem prosinca 1991. godine 109. brigada bila je snažna i respektabilna postrojba s preko 4 000 iskusnih i prekaljenih vojnika, dočasnika i časnika, koji će biti će okosnica novoustrojenih postrojbi na ovom području, 124. i 131. brigade HV, 10. i 11. domobranske pukovnije, a posebno 3. i 5. gardijske brigade.
Nakon prekida borbenih djelovanja početkom 1992. godine brigada djeluje do 15. studenoga 1992., kada se prevodi u pričuvu te kao pričuvna postrojba djeluje do 20. rujna 1994., kada se gasi, a umjesto nje ustrojava se 109. domobranska pukovnija, kao pričuvna postrojba.
Tako je, navodi se u povjesnici, svoj put završila 109. brigada: prva pričuvna brigada ustrojena u RH, najbrojnija pričuvna brigada kroz koju je tijekom njenog postojanja prošlo 9.604 pripadnika, brigada koja je ratovala na najtežoj bojišnici, čiji su pripadnici na istočnim granicama, na vratima Hrvatske, zajedno s 3. i 5. A br. ZNG i snagama dovedenih iz unutrašnjosti, zaustavili takvu silu kakva je bila tadašnja JNA potpomognuta paravojnim srbočetničkim postrojbama.
Fotografije ustupila Udruga ratnih veterana 109. vinkovačke brigade ZNG:
