Toliko energije, vitamina, škroba, ali i masti u tako malom tijelu, zavapit će sladokusci pred mirisnim pečenim plodom kestena. S hladnijim vremenom, dolazi i razdoblje ove nutritivne bombe.
Listajući arhivu Vinkovačkog lista, podsjetit ćemo se kako su kestenjari bili prepoznatljivi i u nekadašnjoj povijesti grada i njegove ponude. Na tržnici, svake srijede, 1966.g. moglo se pronaći kestenje koje je koštalo svega 150 tadašnjih dinara.
Kako se navodi u Vinkovačkom listu, „kestenjari su već tradicionalni vjesnici jeseni, a jedan od brojnih u našem gradu, smjestio je svoju improviziranu prodavaonicu na Trgu republike. Za razliku od ranijih godina i kestenjari su unaprijedili svoj posao. Umjesto loženja s ugljenom i neugodne prašine, sada svoje kestenje peku na butan gas.”
Miris vrućeg pečenog kestena, laki modri dim, kiša, suho lišće, idilična je slika jeseni u Vinkovcima, piše u članku iz davne 1985. „Za mnoge nostalgično sjećanje na djetinjstvo, kada se čuje poziv kestenjara: „kestenje vruće!” Šaka vrućeg kestenja mnoge je veselila i krasila uspomene na mladost.
„Osnovna škola „Bratstvo i jedinstvo”, pod rukovođenjem profesora Ive Kovačevića, 1972., s učenicima su organizirali akciju sakupljanja divljeg kestenja”, koje je tada otkupila Šumarija za ishranu divljači. Saznali smo čitanjem, kako je skupljeno preko 6 tona divljeg ploda, za koje je škola dobila preko 600 tisuća starih dinara. „Od novca polovina je utrošena za kupnju harmonike koja je služila glazbenom odgoju i Kulturno umjetničkom društvu škole.”
Kuhani, pečeni ili slasni kesten pire, kontinentalna su delicija, čijem mirisu mnogi ne mogu odoljeti. Povijest ove namirnice budi uspomene na tople jesenske dane i uživanje u punom okusu, čađavim prstima i pucketanje vruće vatre.
