CROkiki prva je hrvatska proizvodnja kikirikija iza koje stoji bračni par Ivana i Hrvoje Sučić iz Vrbanje.
Iako u prvi mah nespecifično za naše podneblje, plantaža egzotične biljke koja voli toplu klimu, na slavonskoj plodnoj crnici pokazala se kao pun pogodak. Neispunjen prostor inovativnim kulturama rezerviran za male poljoprivrednike iskoristili su s prvih 250 sjemenki kikirikija u svom vrtu, a sav prvi urod iz 2020. godine ostavili za sjeme.
„Prvo sjeme kupili smo na oglasniku prije 2 god jer ljudi u Hrvatskoj uzgajaju kikiriki na malim površinama i prodaju sjemenje. Testirali smo ga u klijanju kako bi provjerili ispravnost prije sjetve. Od tada proizvodimo svoje sjeme i ostavljamo za narednu godinu. Trenutno smo u nabavi certificiranog sjemena jer se i ono od ovog proljeća pojavilo na našem tržištu pa bi za narednu godinu proizveli sjeme iz toga”, otkrivaju Sučići koji su malo znali, ali puno istraživali o sjetvi kikirikija.
„Nismo znali ni kako izgleda nakon nicanja pa je problem bio i prvo okopavanje jer ne znaš po čemu mlatiš motikom. Niknulo je skoro sve posijano“, prepričava Ivana prva iskustva.
Tako se prošle godine ozbiljno prihvaćaju posla, otvaraju OPG i s 10 000 sjemenki na malo više od dvije tisuće kvadrata svog vrta siju zdravu namirnicu u potpunosti hrvatskog predznaka. Odluka je pala na proizvodnju bez pesticida što je podrazumijevalo puno ručnog rada. Insekte su tretirali prirodnim preparatima – mješavinom mlijeka i sode bikarbone i tako zaštitili biljku od nametnika. Desetogodišnji sin Matias, obitelj i prijatelji bili su od velike pomoći pri ručnom okopavanju i vađenju kikirikija, u jednoj od radnih akcija rodila se ideja stvaranja finalnog proizvoda, a ime CROkiki učinilo se idealnim za hrvatski domaći kikiriki, složni su Sučići.
„Ogromnu količinu trebalo je okidati, nakon što se prosuši dan-dva na stabljici. Kako god smo probali bilo je sporo, a tada se Ivana sjetila jednog videa iz Indije ili Kine s okrenutim biciklom i nije dugo trebalo da i ona svoj obrne naopačke. Jedna je osoba vrtjela pedale, druga u žbice ubacivala stabljiku, a mahune su letjele svuda okolo i padale na najlon. Za dva dana je Ivanin tata napravio motoriziranu verziju takvog stroja pa je sve išlo brže. U međuvremenu smo kupili dehidrator za prosušiti očišćeni kikiriki kako bi ga mogli skladištiti”, duhovito prepričavaju borbu s prvim dospjelim urodom u dvorište.
„Dio prošlogodišnjeg uroda odvojili smo za sjeme jer ove godine idemo na pet puta veću površinu od prošle, a ostatak suho pržili i to se u vrlo kratkom periodu razgrabilo. Nakon medijskih objava na portalima proteklih dana otvorile su se neke prilike za daljnji plasman, ali bi svakako htjeli ostati pri vlastitoj preradi i svom prepoznatljivom proizvodu,” planiraju.
Za sezonu koja slijedi prijavili su se i na razne natječaje.
„Nadamo se da ćemo uspjeti doći i do neke mehanizacije za obradu i preradu, koja nije baš uobičajna u Hrvatskoj ili je pak riječ o namjenski rađenim strojevima, a olakšali bi nam uvelike proizvodnju. Nas smo oboje zaposleni pa nam isplativost od početka nije bila prioritet. Htjeli smo stvoriti nešto svoje, novo i prepoznatljivo. Kikiriki se pokazao kao zahvalna kultura, dobrog prinosa i prostora na tržištu. Za sada je krenulo dobrim putem”, zadovoljni su.
Kikiriki su odlučili ponuditi na tržištu kao finalni proizvod jer domaći, hrvatski još nisu nigdje vidjeli. Za probu su napravili neslani, slani i dvije verzije ljutog, blaži i jako ljuti. Receptura je Hrvojeva, a kikiriki je suho pržen, bez dodatka bilo kakvog ulja. Podijelili su malo za probu prijateljima i obitelji, za početak.
“To se naglo raširilo da smo mi ustvari za nekih mjesec i pol dana ostali bez svega što smo proizveli. Povratne recenzije su bile pozitivne, prepoznato je da je proizvod domaći i kvalitetan. Pokušali smo proizvesti i maslac od kikirikija, i u maloj količini nam je i uspjelo, ali za količinu koja se može ponuditi kupcima je ipak potreban mlin za maslac. To je nešto čemu se nadamo da ćemo nabaviti do sljedeće sezone”, kažu Ivana i Hrvoje. U maslac su stavili samo malu količinu meda, domaćeg i kvalitetnog jer im je plan svu proizvodnju bazirati na domaćim proizvodima. Ljute začine su također kupili od domaćeg OPG-a koji je specijaliziran za njihovu proizvodnju.
Na njihovoj Facebook stranici CROkiki možete pratiti proces proizvodnje kikirikija, a tamo za početak i nude svoje proizvode. “Naše su ambicije velike, a osjećaj dobar, pa se iskreno nadamo da će se i sve drugo posložiti kako bi nam išlo po planu”, zaključuju.
Za sada im je krenulo jako dobro!
