Međunarodni dan žena ne obilježava naklonost muškaraca prema ženama, nego dan svih onih hrabrih žena koje su kroz protekla gotovo dva stoljeća istupale u borbi za svoja, a time i naša prava.
Ovaj tjedan obilježili smo dan kada smo svi bili pozvani učiniti nešto za sve one djevojčice koje dolaze iza nas, budimo im primjer, ali napravimo nešto i u čast svim onim anonimnim ženama koje su nam prethodile, stvarajući bolje prilike i bolje uvjete za život u ovom, još uvijek muškom svijetu.
Međunarodni dan žena obilježava se već nekoliko godina, a prava za koja se i dan danas žene bore, ista su bila i davne 1982., kada je Kata Plavšić, ondašnja viša medicinska i glavna sestra Osnovnog organizacijskog udruženog rada „Operativne djelatnosti” svoje stavove podijelila i iznijela u arhivi Vinkovačkog lista.
Sestra Kata, kako su je tada zvali, rekla je kako za Međunarodni dan žena očekuje više pažnje, razumijevanja i strpljenja u vlastitoj obitelji, ali i na poslu, kada to već nije, kako je rekla za naš list, svaki dan u godini.
„Mislim da je žena u zdravstvu prezaposlena, ponekad nervozna i neshvaćena. Stoga je potreban jedan dan da se malo odmori i posveti sebi”, rekla je tada sestra Kata. Kata smatra, kako su već onda žene bile u nešto boljem položaju u odnosu na period prije Drugog svjetskog rata. „Eto, žena je izašla iz kuće, zapošljava se, uključuje u sve društvene tokove i procese, sudjeluje u odlučivanju na svim nivoima”.
No, i pored toga, navela je Kata Plavšić, ostale su joj stare, patrijarhalne obaveze: kućno ognjište, pripremanje hrane, briga o djeci, pranje i peglanje. Od patrijarhalnih obaveza žene nisu oslobođene ni danas, a da nije bilo tekstilnih radnica koje su 8. ožujka 1857. godine u New Yorku izišle na prosvjed zbog loših uvjeta rada i niskih plaća, ni mi, vrlo vjerojatno, ne bi radile posao koji volimo, bile plaćene za njega, izlazile na izbore te bile neovisne. Prava žena uvijek su bile tema o kojoj se pričalo i prosvjedovalo, a iste slike iz svijeta vidimo i danas.
