The Dark Side of the Moon je osmi studijski album engleske progresivne rock skupine PINK FLOYD, izdan 17. Ožujka 1973. godine. Riječ je o konceptualnom albumu, baziranom na idejama koje je bend već otkrivao na svojim live nastupima i ranijim pjesmama, ali mu nedostaje instrumentalnih dijelova koje su bile karakterističke za njih, zbog odlaska Syda Barretta. Teme kojima se album bavi su sukobi, pohlepa, prolazak vremena i psihičke bolesti, na što je i djelomično utjecalo Barrettovo psihičko zdravlje.
Album se razvio kao dio nadolazeće turneje, i izveden je uživo nekoliko mjeseci prije nego je snimanje u studiju započelo. Novi je materijal dodatno obrađen za vrijeme turneje, i snimljen je u dva navrata 1972. i 1973. godine u Abbey Road studiju u Londonu. Grupa je koristila neke od najmodernijih tehnika u to doba, uključujući i viševrpčano snimanje i vrpčane petlje kao i sintisajzere.
The Dark Side of the Moon postao je popularan odmah po izdavanju, i zadržao se na ljestvicama 741 tjedan, od 1973. Do 1988., duže nego bilo koji drugi album u povijesti. S 45 milijuna prodanih primjeraka, postao je najprodavaniji album grupe i jedan od najprodavanijih u svijetu. S albuma su poznata i dva singla, ‘Money’ i ‘Time’. Osim komercijalnog uspjeha, ‘The Dark Side Of The Moon smatra se jednim od najboljih rock albuma svih vremena, a kritičari ga slave kao jedan od najboljih albuma grupe.
Nakon izdavanja albuma ‘Meddle’ 1971. godine, grupa se skupila za nadolazeću turneju u Britaniji, Japanu i SAD-u. Na sastanku u Camdenu, basist Roger Waters predložio je da novi album bude dio turneje. Watersova ideja je bila da se album bavi stvarima koje ljude čine ludima i ludilom koje je obuzelo bivšeg člana benda Syda Barretta, zbog pretjerane uporabe droga. U jednom intervjuu za Rolling Stone, gitarist David Gilmour je rekao: ‘… mislim da smo svi mislili, a Roger je svakako mislio da je dosta naših tekstova previše indirektno. Svakako je postojao osjećaj da će riječi ovdje biti jasne i precizne.’.
Sva četiri člana su se okvirno dogovorila da je Watersova ideja za album sjedinjen u jednoj temi dobra. Waters, Gilmour, Mason i Richard Wright sudjelovali su u pisanju i produkciji materijala a Waters je stvorio ranu demo snimku u svom domu, u malom studiju koji je napravio u kolibi u vrtu. Dijelovi novog albuma došli su iz prijašnjih neiskorištenih materijala za soundtrack The Body, a osnovna struktura ‘Us And Them’ preuzeta je iz djela prvotno napisanog za film ‘Zabriskie Point’. Također su kupili novu opremu, koja je uključivala zvučnike, kao i ostale uređaje za miksanje glazbe te uređaj za svjetlosnu podršku koncertu. Oprema od 9 tona zahtijevala je i 3 kamiona za transport, a to je bio prvi put da bend izvodi cijeli album uživo, što im je omogućilo da ga dodatno obrade i poprave ‘u hodu’. Albumu je dano privremeno ime ‘The Dark Side Of The Moon’ (kao aluzija na ludilo). Ipak, nakon saznanja da je to ime već iskoristio drugi bend, Medicine Head , privremeno je promijenjeno u ‘Eclipse’. Novi je materijal prvotno prikazan u The Domeu u Brightonu, 20. siječnja 1972., a nakon financijskoj neupjeha albuma Medicine Heada, vraćen mu je originalni naziv.
‘The Dark Side of the Moon: A Piece for Assorted Lunatics’ kako je tada bilo poznato, izvedeno je u nazočnosti novinara 17. veljače 1972. – više od godinu prije izdavanja, u Rainbow Theatreu i kritičari su ga pohvalili. Nadolazeću turneju i javnost je hvalila. Novi je materijal izveden uživo, u istom redoslijedu u kojem je snimljen, ali bilo je razlika između live verzija i studijskih snimanja, npr. odsustvo sintesajzera u pjesama kao što su ‘On The Run’, a biblijski citati su kasnije zamijenjeni vokalima u ‘Great Gig In The Sky’. (Wikipedia)
Popis pjesama: Speak To Me / Breathe / On The Run / Time / The Great Gig In The Sky / Money / Us And Them /Any Colour You Like / Brain Damage / Eclipse
Izdavač: Parlophone / Dancing Bear, 1973/2011.
