Završila je ovogodišnja Državna matura koju je zaključio ispit iz matematike, čijim sadržajem i pitanjima nisu bili naročito zadovoljni vinkovački srednjoškolci, koji su nam u razgovoru rekli kako zbunjujuća i ne baš jasna pitanja otežavaju cijeli koncept brzine i točnosti rješavanja ispita. Da je matura samo još jedan u nizu stresova srednjoškolskog obrazovanja nije ništa neobično, a ovogodišnji naglo povećan broj instrukcija tome svakako ne ide u prilog.
Je li riječ o dvogodišnjoj pandemiji koja je samo još više zakomplicirala cijelu stvar ili nedovoljna količina informacija u okviru redovnog školskog sata? Što je doprinijelo tolikom postotku potrebe uzimanja instrukcija? Prakse su to za kojima, kako pokazuje najnovije istraživanje Borisa Jokića i Zrinke Ristić Dedić s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, učenici ustaljeno posežu kako bi krpali rupe koje ostavlja strukturalno manjkav obrazovni sustav.
Privatne instrukcije koristi gotovo 40 posto učenika 8. razreda osnovnih te 2. i 4. razreda srednjih škola, a u kojima prednjače učenici gimnazijskih programa. U prvom i drugom razredu srednje škole čak 56 posto gimnazijalaca uzimalo je instrukcije i to najčešće iz zloglasne matematike i fizike. U većinskom dijelu su to prirodni predmeti, ali zna se potkrasti i pokoji neočekivan kao što je Tjelesna kultura.
„Dijete mi uzima instrukcije iz tjelesnog i moram odmah reći da ona nije tjelesno hendikepirana, bavi se tenisom, ali su zahtjevi nastavnika toliki da ih ne uspijeva svladati”, rekla je jedna majka srednjoškolke, a čiji slučaj možemo ocijeniti kao jedan od bizarnijih.
Kada pomislimo na instrukcije, većinom nam na pamet padnu učenici nešto slabijeg znanja i vještina no i to je opovrgnuto ovogodišnjim istraživanjem. U kategoriji najuspješnijih učenika, četvrtina ih koristi privatne instrukcije, od kojih su opet većinom gimnazijalci. Spomenimo kako u Hrvatskoj prevladava tip popravnih instrukcija jer ih učenici često koriste za ispravljanje jedinice u dvojku.
Instrukcije su problem koji već desetljećima obilježava školski sustav, a kojeg su dodatno produbile pandemijske godine. Prilikom već spomenutog istraživanja, Boris Jokić napominje kako se licemjerno vučemo sintagmom da su naši mladi odlični u svemu.
Ideja općeg prosjeka ocjena je ideja koja može koštati pojedinca i društvo. Ono što se nama koji gledamo sa strane čini vrlo upitnim jest metodika rada tijekom četverogodišnjeg školovanja pri čemu maturanti, ali i oni u nižim razredima nisu u potpunosti spremni na način razmišljanja koji se od njih očekuje.
U čemu je problem, ako postoji, najpozvanija je, mišljenja smo, reći struka iz učionice koja se svakodnevno suočava s izazovima priprema za maturu s učenicima u školi.
