Jedan od onih koji je zadužio Vinkovce umirovljeni je pukovnik Hrvatske vojske Ivan Petrinović, već nagrađen za iskazane rezultate na razvoju i jačanju obrambenih sposobnosti bivše Općine Vinkovci, posebno zbog iskazanog doprinosa Domovinskom ratu.
Nagrađen je i Medaljom svog rodnog Otoka za doprinos u Domovinskom ratu i obrani, a u svoju je biografiju 20. srpnja na Dan Grada Vinkovaca, prvi zapovjednik legendarne 109. vinkovačke brigade upisao je još jedno priznanje – Zlatnu plaketu “Grb Grada Vinkovaca” za iskazani doprinos Domovinskom ratu, razvoj i jačanje obrambenih sposobnosti bivše Općine Vinkovci, stoji u obrazloženju.
Naš sugrađanin rođen je 1943. godine u Otoku. Nakon srednje škole završava Vojnu akademiju s činom potporučnika pješaštva. Godine 1973. dolazi u Štab teritorijalne obrane Općine Vinkovci, gdje je od 1974. godine komandant, a 1985. godine napušta JNA i kao pričuvni major nastavlja obnašati dužnost komandanta Teritorijalne obrane Općine Vinkovci sve do 1991. godine kada se uključuje u Domovinski rat. Ističe kako je upravo TO bivše Općine Vinkovci koncem osamdesetih, zahvaljujući suradnicima, bila jedna od najbolje organiziranih među 105 općina u tadašnjoj RH.
Čovjek je ovo koji je dao ogroman doprinos izgradnji vojnih struktura s preko tri tisuće dobro osposobljenih pripadnika koji su svoja znanja i sposobnosti pokazali u Domovinskom ratu, od vojničkih do časničkih dužnosti. Početkom listopada 1991. godine postavljen je za zapovjednika 109. brigade ZNG-e. Svoj ratni put i radni vijek završava kao zapovjednik Nastavnog centra „Gašinci“.
Među njegovim odlikovanjima je Red Hrvatskog trolista – za osobite zasluge za Republiku Hrvatsku u ratu i ratnoj sposobnosti, Red Bana Jelačića – za osobite vojne zasluge u ustroju i razvoju oružanih snaga, Spomenica Domovinskog rata za sudjelovanje u Domovinskom ratu kao dragovoljac Hrvatske vojske. Vukovarsko-srijemska županija dodijelila mu je Povelju za osobite zasluge u Domovinskom ratu.
„Ponosan sam i sretan što mi je ukazana ta čast dobiti tako veliko priznanje, a ujedno zahvalan svojim suborcima, prijateljima iz Udruge 109. vinkovačke brigade i 3. gardijske koji su me predložili i vijećnicima Gradskog vijeća koji su to prihvatili. Mislim da je to priznanje za sav moj dugogodišnji rad, od dolaska u Vinkovce 1973. pa sve do kraja Domovinskog rata, odnosno odlaska u mirovinu 1993. godine. Dosta sam napravio ovdje za Vinkovce stvarajući jaku Teritorijalnu obranu, a čiji su pripadnici bili okosnica svih naših postrojbi 1991. godine i obavljali odgovorne dužnosti. Sjetim se Andrije Andabaka, dečka kojeg smo pripremali dosta godina prije rata i koji je to svoje znanje stvarno pokazao tijekom Domovinskoga rata. Osobno mogu biti zadovoljan s vojnom karijerom – hrvatski dragovoljac, stvarao vojsku Slavonije i Baranje, neposredno ustrojio 109. brigadu, 3. gardijsku brigadu Zbora narodne garde, a bio sam i jedan od sudionika u stvaranju Operativne zone Osijek”, rekao je na svečanoj sjednici Gradskog vijeća.
Ponosan je otac jednog sina, a željno iščekuje svadbu prvog od dva unuka za koju se obitelj priprema početkom rujna. Kao podrška teško pokretnoj supruzi Mariji, umirovljeničke dane unazad dvije godine provodi u vinkovačkom Domu za starije, zadovoljan i mirne savjesti. Sa svojim suborcima svakodnevno se nalazi na kavi i kaže ništa na svom životnom putu ne bi mijenjao.
„Najponosniji sam što sam bio jedan od sudionika Domovinskoga rata, s ipak malo gorčine stanjem u državi odnosno odnosom prema braniteljima, posebno pripadnicima 109. vinkovačke brigade za koje smatram da su zapostavljeni”, zaključio je jedan od onih koji su zadužili naš grad.
