Djeca će se većinom odlučiti za treniranje nogometa, košarke, rukometa ili nekog drugog poznatog i popularnog sporta. Međutim, rijetko koje dijete će se baviti vožnjom BMX, rola ili protagonista današnje priče skateboarda.
Upravo za njega se odlučio Vinkovčanin Stjepan Šokčević. Urbani sport i kultura su nešto što daje jedan dodatni identitet grada, nešto što odvaja gradsko područje od ruralnog. Kod skejtanja sve se svodi na improvizaciju i kreativnost, a kako je krenuo njegov put ispričao je Stjepan.
“Volio bih da mogu ispričati neku ludu i zanimljivu priču o mojim počecima skejtanja, ali stvarno nije tako uzbudljivo. Skejtanjem se počinjem baviti, ako me sjećanje dobro služi, negdje u veljači 2018. godine. Službeni početak brojim od prvog uspješno izvedenog trika koji se dogodio nešto kasnije u ožujku. Budući da sam tada bio u nekakvoj fazi isprobavanja raznih aktivnosti, skejtanje je bilo sljedeće na popisu. Vrlo brzo sam na Facebooku pronašao korišteni skate na prodaju nedaleko moje adrese, kupio ga i upustio se u dugogodišnju borbu s padovima, uganućima i bolovima”, govori Šokčević.
Vrlo česte, ponekad i teške, ozljede su zasigurno jedan od uzroka zbog kojega se neće svatko upustiti u skejtanje, BMX, parkour i isprobavanje raznih vratolomija i trikova. Osječki Pannonian Challenge je najpoznatije natjecanje u Hrvatskoj, ali i jedno od najpopularnijih u Europi, jedna nezaobilazna stanica za svakoga tko se bavi nekim od urbanih sportova. Svoj nastup i to u kategoriji amatera imao je i mladi Vinkovčanin 2020. godine nakon samo dvije i pol godine treninga što je jedan brz iskorak u skejtanju.
Kako kaže, primarni cilj bio je na djelu vidjeti skejtersku elitu, a s obzirom na to da je tada pandemija koronavirusa bila u jeku i da su samo natjecatelji imali pristup skate parku bio je primoran prijaviti se kao natjecatelj. Otkrio je kakvi su planovi za budućnosti i hoće li se okušati na još kojem natjecanju te se ozbiljnije posvetiti ovom sportu.
“Iskreno, nikada nisam skejtanje gledao kao nekakvu životnu vokaciju ili obvezu. Po meni, skejtanje nije sport kojeg treniraš da bi bio bolji, za natjecanja ili slično, već prije svega jedna vrsta subjektivne fizičke umjetnosti, kao i hobi za razbibrigu i svima potrebnu tjelesnu aktivnost. Rekreacija je riječ koja meni osobno nikako ne paše uz skate, prvenstveno zato što je skejtanje izuzetno fizički zahtjevno i ozljede su gotovo zagarantirane, ali sport je takav kakav je, velik rizik i velika nagrada – realni osjećaj postignuća”, navodi Šokčević.
Trikovi su razni, neki su jednostavniji i za njih treba kraći vrijeme kako bi se svladali, a za neke je ipak potrebno puno više truda i upornosti, a od Stjepana smo dobili odgovori koji su mu najdraži, a koji najzahtjevniji.
“Odlično pitanje na koje sam se baš morao zapitati. Iskreno, nemam najdražih trikova, ali kad bih morao odgovoriti, rekao bih da su to oni novi trikovi koje uspijem nakon tisuće i tisuće pokušaja. U skejtanju nikada ne možeš 100% naučiti trik kao što možeš naučiti tablicu množenja ili himnu i to je ono što obožavam kod skejtanja. Vrlo je precizan sport i svaki centimetar stopala i daske je bitan. Može se usporediti s nogometom i šutanjem lopte gdje je također pozicioniranje stopala krucijalno. Da barem daska oprašta greške koliko i lopta, moji zglobovi bi joj bili beskrajno zahvalni”, govor Šokčević kroz smijeh.
Urbani sportovi su Vinkovcima u prijašnjim godinama bili popularniji nego što je to danas, a ovu tezu potvrdio je mladi skejter koji kaže kako se aktivne vozače skateboarda i BMX može nabrojati na prste jedne ruke uključujući i njega te kako je to u gradu na Bosutu više sezonski sport. Razlog toga je što se ovoga sporta ne može živjeti, pa čak ni oni najbolji i državi što je bio jedan dobar okidač za prestanak druženja s daskom. Na popularizaciji i privlačenju novih vozača se može raditi, no moralo bi se poraditi i na rekonstrukciji skate parka kojega su Vinkovci dobili 2012. godine.
“Svake godine na proljeće i ljeto djeca izlaze sa svojim novim skejtovima u naš skate park gdje vrlo brzo izgube interes zbog naše mizerne infrastrukture i neopraštajućim dizajnom skate parka. Mi lokalci dajemo sve od sebe da ih dodatno zainteresiramo i zaljubimo u sport, ali nakon nekog vremena djeca izgube volju zbog stanja i dizajna skate parka koji je baš neprijatelj za početnike. To dodatno utvrđuje činjenica da smo morali voditi duge pregovore s gradonačelnikom i gradskom upravom za njegovu obnovu 2020. godine jer nije taknut od same izgradnje 2012. godine”, istaknuo je Šokčević.
Za vožnju u i isprobavanje trikova pogodne su i gradske ulice koje krije zanimljive zapreke koje se mogu iskoristiti za testiranje znanja i vještina. Tako su primjerice gradski bazeni, prostor Osnovne škole Josipa Kozarca te zimi željeznički kolodvor najposjećenije lokacije za vinkovačke skejtere.
U posljednje vrijeme kod Stjepana se stvorila želja da pokoji trik snima i na vinkovačkom korzu jer ga privlači njegova estetičnosti i uređenost što bi na snimkama izgledalo jako dobro, no za to će zbog velikog broja pješaka morati pričekati prosinac ili siječanj kada se građani budu grijali u udobnosti svoga doma, a onda bi na niskim temperaturama pješačkom zonom mogli zavladati vinkovački skejteri. Skejtanje se vrlo lako može povezati s drugim segmentima urbane kulture i vrlo često ono neće biti odvojeno od neke druge supkulture kao što je recimo crtanje grafita.
“Svakako. Do te mjere da se na skate natjecanjima i eventima odvaja poseban prostor za crtanje grafita, brakedeance, rap i rock gaže i slično. Tu mogu izdvojiti dečke iz Križevaca, Požege, Bjelovara, Zagreba, Osijeka, Vukovara, Pule koji svake godine organiziraju događaje i evente za skate i BMX ljubitelje. Osobno sam antitalent za crtanje i likovnu umjetnost, ali naravno da mi je fora vidjeti prave, talentirane umjetnike i njihova djela, bila ona vezana za skejt ili ne. U Vinkovcima se može pronaći nekoliko takvih grafita naših Ultrasa koji su mi iznimno zanimljivi i impresivni. Nadam se da bi mogli pronaći vremena oslikati beton našeg skate parka, bili bi im jako zahvalni”, zaključio je uz smijeh Stjepan Šokčević.
