U potkrovlju Gimnazije Matije Antuna Reljkovića u okviru programa 18. Dana Matice hrvatske u Vukovarsko-srijemskoj županiji danas je predstavljena knjiga prof.dr.sc. Ružice Pšihistal „Studije o Marulićevoj Juditi” u izdanju Hrvatske sveučilišne naklade.
U ime Gimnazije pozdravila je Ljiljana Matić, prof. Uvodno su govorili predsjednik OMH u Vinkovcima doc.dr.sc. Dražen Švagelj i Višnja Sorčik, prof., voditeljica Odjela za književnost, a odabrane ulomke čitao je glumac Vjekoslav Janković.
“Marko Marulić tema je s kojom je Ružica Pšihistal doktorirala, Marulić je njezina velika ljubav i od Marulića ne odustaje. Namjerno sam rekla ne odustaje i to mi je jako važno. Ono što bi svaki učenik svih škola u Hrvatskoj, gimnazija posebno, trebao znati, to je Marulić, a od Marulića smo prelako odustali. Marko Marulić se javlja u književnosti, u novom kurikulu po kojem se vi školujete, samo u odlomcima, a nazivamo ga velikim imenom, nazivamo ga ocem hrvatske književnosti. Bojim se da su se oni koji su pisali kurikul odrekli svoga oca. Ako se odreknete svoga oca odrekli ste se svojih korijena, ako ste se odrekli svojih korijena, onda se pitate tko ste”, istaknula je Višnja Sorčik.
Upravo novi kurikul, čija se prva verzija javlja 2016. godine, i uklanjanje Marulića s lektirnog popisa, kazala je Ružica Pšihistal, pokazali su „da mi zapravo ne znamo što za nas znači Judita i da ona mora biti prisutna u živoj čitateljskoj suvremenosti, jer tekst živi samo ako se čita.”
“Shvatila sam da je to postupak na koji se mora odgovoriti i da u ladici imam doktorat koji je stajao od 2005. godine, koji je obuhvatio i Juditu jer govori o tri Marulićeva spjeva, Juditi, Davidijadi i Suzani. Kada sam krenula u čitanje vidjela sam da je analizu Judite potrebno dopuniti novim znanjima, primijeniti novu metodologiju i tako je nastalo pet opsežnih studija koje sadrži ova knjiga, a koje donose nove spoznaje”, istaknula je Ružica Pšihistal.
Određujući žanrovski Juditu kao biblijski ep, autorica ju primjenom strukturalističke teorije definira kao hipertekst odnosno tekst drugog stupnja ovisan o prethodnome tekstu kroz koji “prosijava” biblijski predložak i koji ispunjava mnogo važnih funkcija te inkulzivno okuplja različite čitateljske skupine od onih koji pripadaju visokoj humanističkoj i crkvenoj eliti do onih koji ne znaju latinski jezik i mogli su biti na samom rubu pismenosti.
“Judita je, dakle, i stihovani stilski ukrašen prijevod latinskoga biblijskog teksta, Vulgate, i autorski književni tekst u elitnoj književnoj vrsti i to književni tekst visokih estetskih ambicija, pravo remek-djelo”, istaknula je Ružica Pšihistal.
Baveći se alegorijskim tumačenjem Judite zaključuje kako Marulićevo antitursko stajalište nije upitno, ali Juditu, što je određena zagonetka, karakterizira izbjegavanje eksplicitne alegorije. Također, teme su i razvijene usporedbe, važan stilski ukras klasičnoga epa, gdje je Marulić iznimno uspješan, odnos Marulića prema domaćoj tradiciji, pitanje začinjavaca, biblijska Judita u odnosu na biblijske kanone, Marulićeva Judita u književnom kanonu i književnoj znanosti, Judita i pitanje školskih kanona odnosno školskih kurikula, Judita kao prvo tiskano književno djelo na hrvatskome ili harvackome jeziku.
