Danas je započela Korizma u kojoj se kršćani pripremaju za blagdan Uskrsa. Misli i poruku gvardijana fra Josipa Blaževića iz Samostana svetog Antuna Vinkovci prenosimo u cijelosti.
„Korizma započinje na Čistu srijedu ili Pepelnicu, a traje do Vazmenog trodnevlja, odnosno do pred Misu večere Gospodnje na Veliki četvrtak, kojom započinje Vazmeno trodnevlje. Krist ju je posvetio svojim četrdesetodnevnim postom u pustinji, otuda je i dobila naziv Korizma, od latinske riječi quadragesima ili četrdesetnica. Broj četrdeset je u biblijskoj tradiciji sveti broj koji se odnosi i na četrdesetogodišnje putovanje Izabranog naroda iz egipatskog ropstva u slobodu pod Mojsijevim vodstvom.Doslovno Korizma traje 44 dana, ali budući da korizmene nedjelje nisu pokornički dani, u korizmi je 38 pokorničkih dana, kojima treba pribrojiti Veliki petak i Veliku subotu koji su pokornički, pa tako dobivamo okrugli broj 40. Kroz čitavu korizmu snažno odjekuje Božji poziv na obraćenje. Obraćenje znači radikalnu promjenu smjera putovanja, vraćanje s putova koji su nas udaljavali od Boga, puteva koji vode u besmisao života, u konačnici Korizma je poziv na povratak iz smrti u život. Isus je došao da bismo imali život, i to život u izobilju, a mi često životarimo. Čovjek bez ljubavi je kao mrtvac na dopustu. U središtu obraćenja zato je poziv na ljubav. Ljubav nije spontani čin, nešto što se čovjeku slučajno dogodi, nego je ona umijeće koje se treba ustrajno vježbati kao i svako drugo umijeće. Nitko neće postati dobar slikar samo zato što je nabasao na pravi pejzaž, nego zato jer se prethodno strpljivo i ustrajno vježbao u slikarstvu na nekoj akademiji. Tako se potrebno vježbati i u ljubavi. Cilj Korizme je ljubav prema Bogu i bližnjemu, a sredstva posvećena dugom tradicijom su osobito tri: post, molitva i djela milosrđa. Ljudi, nažalost, prečesto zamjenjuju sredstva za cilj, pa zato upadaju u formalizam. To vrijedi posebno kada govorimo o pokori. Post nije svrha samome sebi, nego je u službi ljubavi. Proroci u Starome zavjetu, osobito Isus, ispravljaju krivo shvaćanje pokore, u kojoj nije bilo ljubavi. Moguće je i danas da netko posti, pristupa i sakramentima, a da bližnjemu nanosi zlo, radnicima ne isplaćuje plaće i slično. Vjera bez dobrih djela je mrtva. Tjelesna dimenzija posta je dobra, ali nije dovoljna. Danas je potrebno postiti osobito od kradljivaca vremena, ispraznih zabava, navezanosti na računalne igrice, od ovisnosti o virtualnom svijetu i raznim prisilama, valja jačati duh, vježbati se u sabranosti, strpljivosti, čekanju. Najvažnija je duhovna dimenzija posta, post kao sredstvo ljubavi prema Bogu i bližnjemu. U tom smislu naše odricanje kroz Korizmu nije štednja nego, konkretno, odricanje u korist stradalih u potresu u Turskoj i Siriji ili drugih kojima je naša pomoć potrebna….”
fra Josip Blažević