Kada jednom vidite fotografiju Irene Maroš, teško ćete ju drugi put zamijeniti s kim drugim. Osobito u onom najspecifičnijem njezinom – pejzažu, ljudima i duši našega grada.
Kažu da ljubav nema objašnjenje pa tako nema ni ona koja se prije nekoliko godina rodila između fotografije i Vinkovčanke Irene Maroš. Iako se, ističe, fotografiranjem počela baviti „iz gušta”, preko noći je sve uzelo maha, ljubav se rodila, želja rasla i danas su njezini radovi prepoznatljivi diljem Vinkovaca, ali i šire. „U fokusu mi je naša svakodnevica; grad, ljudi, priroda naše ravnice. Na početku sam fotografirala iz znatiželje, ali kako sam unaprijedila aparaturu, time i kvalitetu, rastao je i interes za moj rad i stil. Zato sam čest gost na raznim prigodama, rado se odazovem zabilježiti nečiji svečani dan i sve što žele imati u trajnoj uspomeni”, priča Irena i dodaje kako su prvi koraci bili teški, no privlačio ju je izazov, a ljubav i potpora bližnjih gurali naprijed.
Iako je Vinkovčanima poznatija po svojim fotografijama, za ovu vrstu kreativnog izražaja reći će kako je to ipak njezina druga ljubav. Zasjenilo ju je pisanje tekstova jer prije nego što je uzela kameru u ruke bila je i još je uvijek – tekstopisac. Surađivala je s poznatijim tamburaškim imenima poput Slavonskih lola, Vlatke Kopić – Tene i Željka Witovskog te se pojavljivala na brojnim festivalima. „Ostavila sam opjevan i neizbrisiv trag, ali i dalje vjerujem da umjetnički crv u meni neće mirovati te da ću napisati još mnogo pjesama”, tvrdi. Voli biti samokritična jer je to, kaže, dobro u svakom poslu, kritika otvara oči da uvidimo što bi mogli promijeniti ili doraditi.
A upravo samokritika jedan je od razloga zbog kojega ćemo ju na vinkovačkim ulicama rijetko susresti bez kamere u rukama. Bilo na fotoaparatu ili mobitelu, svejedno je. Važno je, kaže, biti na ‘prvoj crti bojišnice’, uhvatiti dobar kadar, uhvatiti emocije i trenutak, slušati sebe i svoje ideje. Njezina djela Vinkovaca objavljene su tako na Facebook stranici ”Croatia, Full of life” koju prati gotovo dva milijuna ljudi, dobila je i pohvalu bivše predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, jedna od njezinih fotografija bila je u pozadini Vremenske prognoze RTL televizije, a čest su gost i brojnih nacionalnih portala, kao i naših Novosti.hr te Vinkovačkog lista. Fotografija za koju kaže da je označila njezin profesionalni početak, labud u travi na Krnjašu, bila je izložena u Meraji 2019. godine za ”Budicu”, izložbu fotografija prijatelja i članova Fotokluba Vinkovci, a posljednji uspjeh potpisuju mirisni kesteni koji su pobijedili na natječaju „Zašto volim Vinkovce?” Turističke zajednice grada Vinkovaca.
„Mislim da svaki fotograf ima ‘svoje oko i fokus’ kojim daje pečat radu. Moja želja je bila postići upravo to. S velikim veseljem mogu reći da jesam – prilaze mi često naši sugrađani i kažu da ni ne moraju pročitati ime autora fotografije jer već znaju čija je, a posebno budem sretna kada klijenti s oduševljenjem gledaju fotografije koje sam odradila. Moja sreća i ponos tada nemaju kraja”, ističe fotografkinja.
Kaže kako je za nju fotografija ono za što živi, no hoće li od nje ikada i živjeti, upitno je. „Isključivo vlastitim trudom i radom sam stvorila svojevrsni osobni brend i kakav god nastavak imala moja foto priča, vrhunski mobitel i fotoaparat će uvijek biti uz mene i dio mene u nadi da ću preko fotografije i dalje buditi lijepe osjećaje i reakcije u ljudima, mojim sugrađanima, jer kako kaže jedna svima nama poznata pjesma: To je ljubav koja ne može proć’”, zaključila je Irena Maroš.