Početak je proljeća, a to znači da počinje sezonska sadnja određenog voća, povrća i bilja. Nakon sadnje presadnica u ožujku, travanj je rezerviran za njihovu pripremu za skori izlazak na polje. Ovih dana najviše se sade cikla, mahune, krastavci, mrkva, salata, patlidžan, peršin, rajčica, paprika, tikvice, poriluk, brokula, kupus, kelj, šparoge…
Uz voće i povrće, u proljeće se posebna pozornost pridaje i sadnji voćaka. Tom smo prilikom posjetili OPG Vinkovčanina Marinka Bašića koji nam kaže kako je najbolji sadni materijal dobro razvijena i zdrava jednogodišnja sadnica, s dobro razvijenim i zrelim preuranjenim mladicama, dobro sraslog cijepljenog mjesta i razgranatog, snažnog korjenova sustava, pojašnjava naš sugovornik, agronom Marinko Bašić.
Prilikom dopreme sadnice do mjesta sadnje, kao i prilikom pripreme za sadnju, treba voditi računa da sadnice budu što kraće izložene suncu i vjetru. Tijekom travnja provodi se priprema presadnica za izlazak na polje što znači često provjetravanje i snižavanje temperature u plastenicima. Prihranjuje se ranije sađeno povrće.
Bašić kaže kako je najbolja jesenska sadnja, ali i proljetna može jednako uspjeti. “Sadnja je kontakt između tla i korijena na određenoj dubini onolikoj otprilike kolika je bila biljka prije u zemlji. Ali, uz jaku njegu, odnosno navodnjavanje, zalijevanje, natapanje, može i proljetna sadnja uspjeti isto kao i jesenska. U vrijeme kad se klima promijenila i kad su temperature vrlo visoke, struka kaže da stajnjak treba stavljati ispod korijena i umiješati za zemljom”. Marinko, pak, preporučuje da se stajnjak ne stavlja ispod zato što su žege jake, a jako je i isparavanje. Dovoljan je samo jedan dan da nježne korjenove dlačice izgore u toj kiseloj reakciji koju stvara stajnjak. Onda je potrebno napraviti gore, oko posađene sadnice tzv. zdjelica, lokva toliko da stane unutra desetak litara vode, kako voda ne bi bježala od biljke, kaže Bašić koji ima na tisuće bilja, jedan dio ukrasnih lišćara, listopadnog drveća, uglavnom više vrsta javora i lipu, ukrasno bilje, vazdazeleno i nisko, što svi zovemo borići. Zatim pačemprese, razne tuje visoke i niske pa sve do voća.
Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo imaju skoro trideset godina, a njemu i ženi pomažu djeca. Kći je diplomirani inženjer šumarstva, a sin inženjer poljoprivrede. Zajednički ulažu u posao, a svojim iskustvom i znanjem postižu mnogo. Bašić smatra kako nitko nema ovo što mi imamo u Slavoniji, bogatstvo nezagađene zemlje, dobru klimu i vodu. “Ostavimo po strani ekstreme zadnjih pet godina, ali svi su danas postali nježni i svileni kako ne bi zaprljali ruke i onda nam se to sveti”, kaže.
Čovječanstvo se ne može prehraniti bez kemijskih sredstava i bez pesticida. Danas sve manje ljudi sadi, a sve više kupuje gotove proizvode. Isto tako, navodi kako treba voditi brigu i o karenci. To je vrijeme od prskanja do konzumacije. Primjerice, jabuku je potrebno temeljito oprati u mlazu mlake vode, s četkom. Berba voća iz svog voćnjaka u potpunoj biološkoj zrelosti, ono što je moguće. Ako kupujemo voće u nekoj trgovini, voće se bere u tehnološkoj zrelosti, što znači da je zeleno i onda nema okus koji treba imati niti nutricionistički sastojak koji ima zrelo voće, zaključuje iskusni agronom.
