U organizaciji Centra za znanstveni rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Vinkovcima i Retkovcima predstavljena je knjiga Ivana Filakovca ‘Župa Retkovci 1898. – 1902.’, raritetna etnografska i dijalektna građa te uzorna etnološka monografija tiskom objavljena 2020. godine.
Etnološkom monografijom Župa Retkovci 1898. – 1902. pučkoga učitelja Ivana Filakovca javnosti se u cijelosti otkriva dosada nepoznata, a prvorazredna rukopisna arhivska građa. Njezin zapisivač Ivan Filakovac (Prkovci, 1858. – Prkovci 1922.) radio je kao učitelj u Šiškovcima, Gradištu, Drenovcima, Račinovcima, Gunji i Garčinu. Uz učiteljski posao, skupljao je etnografsku građu između 1898. i 1902. godine te je u Zborniku za narodni život i običaje JAZU objavio Vjerovanja 1905., Ženidba 1906., Godišnji običaji 1914., a glavnina je rukopisa arhivirana u Odsjeku za etnologiju HAZU u Zagrebu koja je sada nakon 120 godina objavljena.
„Ivan Filakovac zabilježio je od 1898. do 1902. tristotinjak listova etnografske građe Župa Retkovci (Slavonija), koju je rasporedio prema Osnovi za sabiranje i proučavanje građe o narodnom životu, upitniku Antuna Radića, urednika Zbornika za narodni život i običaje te je u tom smislu građa uzorno strukturirana i dosljedno reprezentirana u sadržajnim cjelinama: Priroda, Tjelesni ustroj naroda, Jezik, Životne potrepštine, Rad, Život, Pravo, Običaji, Zabave, Poezija, Vjerovanja, Iskustvo, znanje i mudrovanje”, pojašnjavaju iz vinkovačkog HAZU.
Ivan Filakovac je, nastavljaju, opisao tradicijski život i kulturu sela Retkovci od 1898. do 1902. na autohtonom govoru starosjedilačkoga šokačkoga stanovništva – staroštokavskom ekavskom idiomu Retkovčana. Filakovčev rukopisni tekst čuva organski idiom star 120 godina te je pouzdano „spremište govorno-jezične memorije, jezičnokulturni spomenik staroštokavske ekavice i mjesto zaustavljenog vremena i govora“, kako navodi priređivačica i urednica Anica Bilić.
Bilježenje organskih idioma rijetka je praksa stoga je objavljivanje Filakovčeve rukopisne građe na šokačkom govoru Retkovaca iznimno važno za dijalektologe.
Osim što je muzealizirao staroštokavsku ekavicu, dokumentirao je tradicijsku kulturu i život svojega vremena te je tiskom objavljena građa otvorena za etnografska, etnološka i folkloristička istraživanja kao i za istraživanja u okrilju drugih znanstvenih područja kao što su povijest, povijest jezika, lingvistika s etno-lingvistikom i socio-lingvistikom, kulturna geografija, kulturologija itd. Ujedno nudi zanimljivo štivo i neiscrpno vrelo podataka za sve zaljubljenike u tradicijsku kulturnu baštinu.
Recimo i kako je monografija tiskana financijskim sredstvima Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske, Zaklade Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Grada Vinkovaca. Opremljena je prema svim standardima kritičke obrade izvornih arhivskih rukopisa. Janja Juzbašić uvodnom studijom Život, pedagoški i etnografski rad Ivana Filakovca upoznaje nas sa zapisivačem građe. Anica Bilić u studiji Rukopisno čuvanje staroštokavske ekavice Retkovaca donosi dijalektološku studiju o rukopisno fiksiranom retkovačkom govoru s prijelaza 19. u 20. stoljeće te instruktivnom Tekstološkom napomenom i Rječnikom nepoznatih i manje poznatih riječi i izraza olakšava pristup suvremenim čitateljima u razumijevanju prošloga govornoga stanja, napose pasivnoga leksičkog sloja.
Etnološka monografija Župa Retkovci 1898. – 1902. Ivana Filakovca donosi dosad neobjavljenu etnografsku i folklornu građu te predstavlja važan doprinos u objavljivanju rukopisne građe kao i poznavanju te boljem razumijevanju tradicijske kulture s područja istočne Hrvatske zahvaljujući reprezentativnom kritičkom izdanju prema izvorniku.
Izdanje je to Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i njezinih znanstvenoistraživačkih jedinica Centra za znanstveni rad u Vinkovcima i Odsjeka za etnologiju u Zagrebu. Glavni urednici su akademik Slavko Matić i akademik Dragutin Feletar, urednica i priređivačica je Anica Bilić, znanstvena savjetnica u trajnom zvanju, stručni suradnici Klementina Batina, Janja Juzbašić i Jakša Primorac, viši znanstveni suradnik. Recenzentice su Jadranka Grbić Jakopović, Tihana Petrović Leš i Ljiljana Kolenić. Za prijepis rukopisne građe bila je zadužena Ksenija Petričić, a za prijepis objavljene građe Ivana Filakovca u ‘Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena’ Branislava Milić.
