Učenici najbolje pamte i uče ono što vide i ono što iskuse osjetilima, a to jako dobro znaju nastavnica biologije i kemije Dijana Penava i nastavnica engleskog jezika i povijesti Ivana Kozić koje su pozvale predstavnike Udruge gluhoslijepih da dođu u Osnovnu školu Augusta Cesarca u Ivankovu i poduče učenike na koji način komuniciraju gluhoslijepe osobe.
Učenici osmog A razreda obilježili su na taj način Međunarodni dan znakovnog jezika kroz razne aktivnosti u suradnji s Udrugom gluhoslijepih osoba grada Osijeka i Osječko-baranjske županije. Cilj udruge je osobe s gluhoslijepoćom aktivno i potpuno uključiti u društvenu zajednicu. Jedno od područja djelovanja udruge je odgojna i obrazovna, a to podrazumijeva provođenje specifičnih edukacijsko-rehabilitacijskih radionica za djecu.
Iz Osijeka u Ivankovo došle su prevoditeljice za gluhoslijepe osobe Maja Berger i Silvija Bosilj, učenicima su donijele razne rekvizite pomoću kojih su približile način života i funkcioniranje takvih osoba. Održano je uvodno predavanje, vježba, radionica, a za kraj određeno je vrijeme za društvene igre pod naočalama i slušalicama.
Početak druženja započeo je uvodnom riječju prevoditeljica.
“Učenicima je objašnjen pojam gluhoslijep, što to podrazumijeva, koje osjete navedene osobe nemaju. Objašnjeno je i uz pomoć učenika demonstrirano kako pristupiti gluhoslijepim osobama, kako ih voditi, posjesti na stolicu te objasniti proces kretanja kroz određene prostorije ili ustanove. Učenike je zanimala zašto pojedine osobe koriste bijeli štap za kretanje, a poneke bijeli s crvenim. Potpuno bijeli štap koristi osoba koja je potpuno slijepa ili slabovidna, a bijelo-crveno prugasti štap da je gluhoslijepa osoba i ima oštećenje vida i sluha”, pojašnjavaju iz škole.
Prevoditeljice su iz udruge ponijele i pisaću mašinu za Brailleovo pismo. Prvo su učenicima objasnile način pisanja, demonstrirale, a zatim su učenici mogli napisati svoje ime ili po želji poruku na mašini. Zaključili su da pisanje ide jako polako, ali da je potrebno i veliko strpljenje, smirenost i preciznost tijekom stiskanja tipki kako bi dobili ciljano slovo na papiru.
Sljedeća aktivnost bila je doživjeti svijet gluhosliijepih koristeći se naočalama i slušalicama. U trenutku kada učenici stave naočale i slušalice nemaju osjet vida i sluha iz okoline. Učenicima je objašnjeno što je važno tijekom vođenja osobe stazom, nogostupom, stepenicama ili kroz određene ustanove pa su vježbali oo hodniku škole i stepenicama.
“Učenici su pokazali veliki interes da usvoje pravila ponašanja tijekom pristupa gluhoslijepoj osobi, ali su i nakon završene vježbe više cijenili što imaju potpuni doživljaj svoje okoline. Uvidjeli su koliko je to teško, ali i koliko ovise te osobe o drugim osobama. Učenici su kroz ovu aktivnost jako puno naučili. Strpljenje , tolerancija, ali i briga za drugoga ovdje im je bila na prvom mjestu. Jako su pazili na prijatelja kojega moraju voditi, a koji im u ovom trenutku u potpunosti vjeruje”, kažu nastavnice.
Sljedeća aktivnost bila je upoznavanje s jednoručnom i dvoručnom abecedom i znakovnim jezikom. Učenici su dobili papire na kojem su bile slike abecede. Za početak su vježbali kako kroz ručnu abecedu prikazati svoje ime. S velikim interesom izazov je bio brzo savladan. Učenici su se vodili logikom i pokušali simbolikom jezika odgonetnuti značenje.
Zatim su se upoznali sa znakovnim jezikom. Prevoditeljice su se s velikim strpljenjem i voljom potrudile da učenici što više zapamte i nauče prezentirale prvo riječi koje su učenike zanimale, a zatim i slagale rečenicu – potaknule komunikaciju znakovnim jezikom.
Prevoditeljice su na papirima pripremile rečenice koje su učenici u grupama pokušali prvo prenijeti na znakovni jezik. Nakon što su uspjeli unutar grupe rečenicu znakovno izgovoriti predstavnik svake grupe pred razredom prezentirao je njihovu rečenicu.
Nakon komunikacije znakovnim jezikom došlo je vrijeme za igru. Prevoditeljice su učenicima donijele nekoliko društvenih igara prilagođenih gluhoslijepim osoba. Učenici su zaigrali šah, domino i Čovječe, ne ljuti se.
Na kraju druženja bilo je jako puno pitanja. Učenici su saznali da je veliki broj njihovih korisnika izgubio sluh kao posljedica meningitisa, da su gluhoslijepe osobe jako izravne u kominikaciji, da ne misle ništa loše već iskreno prokomentiraju osobe i pojave oko sebe (to je njihova kultura komunikacije). Informacija koja je učenike jako iznenadila je da gluhoslijepe imaju susrete online pri čemu razgovaraju o pročitanim knjigama i da jako puno čitaju i djela doživljavaju na poseban način s obzirom da nisu pod pritiskom okoline tj. pod utjecajem okoline, televizije i sl.
