“Dragi čitatelju,
prve riječi najave Isusova rođenja su bile: “Ne bojte se!”
Kao i u ono vrijeme, tako i danas imamo puno razloga za strah. Strah se uvukao u mnoga ljudska srca. Strah od gubitka posla, od teške bolesti, smrti ili od potencijalnog svjetskog rata s obzirom na trenutna ratna zbivanja u Ukrajini i Palestini…Kada bismo kopali duboko ispod površine, mislim da bismo došli do temeljnog ljudskog straha, a to je strah od besmisla. Samim time što se Bog rodio, život je dobio smisao. Bog je ušao u naš svijet. Postao je čovjekom. Postao je dodirljiv, opipljiv i tvarno prisutan u osobi Isusa Krista. U Isusu Bog je utjelovljen, ukorijenjen i udomaćen u čitav svijet. Bog se u Isusu Kristu “uzemljio” u našu stvarnost da nas učini međusobno bližima.
Dobro je za primijetiti kako Bog ne silazi među ljude u svojoj snazi nego u „nemoći“ jednog djeteta. On postaje djetešce da pokaže koliko je željan naše ljubavi. Dijete u jaslama i ove godine svima nama poručuje: „Trebam vas!” Rodio se u krhkosti i malenosti i treba mu ljudska pažnja i briga. Taj vapaj čuje se i danas u tolikim potrebitima oko nas, u bolesnima, napuštenima, osamljenima, i prezrenima.
Kroz ove svete dane dovodit ćemo djecu pred jaslice bilo u crkvi ili u vlastitom domu. Što ćemo reći malenima o Isusu i njegovoj obitelji? Hoćemo li im reći da život malog Isusa započinje u znaku odbacivanja od strane čovjeka? Hoćemo li im znati jasno komunicirati da smo usprkos tome i nadalje u Božjem srcu urezani i da taj nenametljivi Bog u Isusu Kristu traži razne načine da bi nam pokazao svoju blizinu i ljubav, te da unatoč našim lutanjima uvijek ostaje Emanuel – Bog s nama? Hoćemo li im prešutjeti istinu da svako društvo propada ako se razori obitelj? Hoćemo li im lagati da se išta trajno i vrijedno može postići bez žrtve i odricanja? Hoćemo li im prešutjeti da se nesporazumi rješavaju razgovorom, uvažavanjem i oprostom, a ne svađanjem i optuživanjem?
Bog nije napravio sebi neko izolirano mjesto, privilegirano mjesto na kojem će sve biti sjajno i bajno, kao u bajci. Ako se prihvaća Isusa, onda se prihvaća i činjenica njegova rođenja u hladnoj štali i bijeg u progonstvo koji su njegovi poduzeli. I trud svakidašnjeg života i skrovitog rada u Nazaretu. I pravila, i Stari zavjet, koja je On vršio. I križ koji je On nosio. I sakramenti koje je On ustanovio i Crkvu koju je On osnovao. Stoga, Božić i Božićno vrijeme nije vrijeme kukanja, već djelovanja. To je vrijeme osnaživanja i jačanja, hrabrenja i tješenja, vraćanja osmjeha i brisanja suza. Ovo vrijeme nije zlosretno nego vrijeme pogodno za donijeti nadu, učvrstiti vjeru i usavršiti ljubav. To je vrijeme gradnje mostova mira i pomirenja, vrijeme ugradnje dobroga i plemenitog u ovaj svijet.
U tom nastojanju neka nam na pomoć svima bude naš Otkupitelj koji je rođenjem došao u ovaj naš svijet. Svima vama, sa svojom subraćom svećenicima u Vinkovačkom dekanatu, želim blagoslovljen i čestit Božić te obilje Božje milosti u novoj 2024. godini!”
preč. Ante Šiško, dekan
