Dan nakon Božića, katolički vjernici obilježavaju blagdan svetog Stjepana koji su pozvani slijediti primjer tog sveca koji je prosvjedovao protiv nepravde te oprostio svojim progoniteljima i molio za njih. Slavi se i novi početak, a običaj je rodbini, prijateljima i susjedima tad čestitati Božić.
Sveti je Stjepan prvi za Krista posvjedočio svojom krvlju zbog čega je i nazvan prvomučenik. Njegov lik u povijest crkve i spasenja ostao je kao primjer svih ostalih mučenika. Zbog svoje blizine jednoj od najvećih kršćanskih svetkovina, svetkovini Božića, ova svetkovina i ovaj Svetac promovirani su kao najbliži Kristu i to onom malom djetetu, malom Bogu, Božiću, da se time naglasi i Kristova žrtva koju će na Kalvariji podnijeti za ljudsko spasenje.
Bio je jedan od sedam đakona izabranih u počecima Crkve. Kao što je rođenje Kristovo, Božić, Isusov ovozemaljski rođendan, tako je Stjepanova smrt njegov nebeski rođendan.
O njegovu životu malo toga se zna, no zbog svog otvorenog propovijedanja Isusova nauka i pripadništva zajednici kršćanskih učenika oko 36. godine nakon Krista bio je osuđen za bogohuljenje te je kamenovan do smrti. Pred Velikim je vijećem održao govor koji je još više uznemirio jeruzalemske starješine pa su ga doveli izvan gradskih zidina i kamenovali.
U Svetom pismu navedene su njegove posljednje riječi prije smrti: ‘Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh.’ Sv. Stjepan najčešće je prikazan kao mladić odjeven u đakonsku dalmatiku, s mučeničkom palmom u jednoj i kamenom u drugoj ruci.
Štuje se i kao zaštitnik đakona, zidara, klesara, izrađivača lijesova i onih koji boluju od glavobolje.
