Danas slavimo svetog Roka, jednog od omiljenih europskih svetaca, zaštitnika od kuge, kolere i teških zaraznih bolesti, a u novije vrijeme i od AIDSa. Uz to štiti od bolesti nogu i rana na nogama. Zaštitnik je životinja, pasa i veterinara. Štiti od prirodnih nepogoda. Patron je invalida, pogrešno osuđenih te neženja.
Sveti Rok je rođen 1295. godine u Montpellieru, starodrevnom gradiću u južnoj Francuskoj. Otac mu je bio grof, a pobožna majka mu je dala odličan odgoj. Dulje su vremena bili bez poroda, a tako su željeli djecu. Molili su i zavjetovali se i Bog im je dao sina, koji će postati slavan svetac. Njegovi su se preci borili za oslobađanje Svete zemlje. Kao mladić ostao je bez roditelja, pa je sva svoja dobra prodao, a novac razdijelio siromasima. Kao siromašan hodočasnik uputio se u Rim, nadahnut svetopisamskom riječju: ‘Ako želiš biti savršen, prodaj što imaš i podaj novac siromasima, pa ćeš imati blago na nebu! Onda dođi i slijedi me!’, piše Hkm.hr.
Na putu prema Rimu zaustavio se u jednom malom gradiću gdje je dvorio oboljele od zaraznih bolesti. Tu je učinio i nekoliko čudesa. Bog je po njemu izvodio velika djela. Rokova je svetost dokazana križem i patnjom, bez koje ne može biti prave svetosti. Dvoreći okužene od gube, Rok se i sam razbolio, pa su ga u Piacenzi izgnali iz grada. Osjetio se osamljen kao Krist na križu, ali nije očajavao. Sklonio se u obližnju šumu i hranio se biljem i pio vodu iz vrela, koje je poteklo u njegovom skrovištu, uzdajući se posve u Božju providnost.
Predaja kaže da mu je jedan pas svakoga dana dolazio i donosio komad kruha i lizao mu rane. Prizor su ovjekovječili mnogi slikari. Vlasnik psa, grof Gottardo Palastrelli, slijedio je životinju u šumu i primio Roka pod svoj krov. Tijekom razgovora Roko je na njega ostavio dubok dojam te se on, inače čovjek ne baš duboke vjere, obratio i prihvatio Roka i njegovao ga dok nije ozdravio.
Nakon što je ozdravio, Roko je nastavio put prema svom rodnom gradu. Iscrpljen od teške bolesti bio je potpuno izobličen te ga sugrađani nisu mogli prepoznati. Smatrajući ga sumnjivcem bacili su ga u zatvor. Tamo je proveo pet godina i ponovo obolio od kuge. Na samrti, svećeniku koji mu je došao podijeliti sakramente, otkrio je tko je. Preminuo je 16. kolovoza 1327. godine. Pripisuju mu se mnoga čudesa i ozdravljenja. Štovanje ovog sveca su uvelike proširili franjevci i kapucini.
Reći ćemo i kako i naši Vinkovci imaju kip posvećen svetom Roku, na skretanju iz Duge ulice prema Krnjašu. Jučer je kirbaj bio u Cerni, a danas je Rokovcima.
Svima koji nose ime Roko želimo sretan imendan!