Mnoštvo vjernika danas je na svetkovinu Svih Svetih pohodilo posljednja počivališta svojih najmilijih te sudjelovalo u svetim misama koje su služene na grobljima. Tako je bilo i na groblju u Nuštru gdje je misu služio župnik Slavko Vranjković koji je svojim župljanima u propovijedi uputio poruke uz današnju svetkovinu ukazavši između ostaloga na važnost sudjelovanja u svetoj misi na ovaj dan.
“Sabrani ovdje oko oltara na svetoj misi možemo susresti naše pokojne jer su i oni bili vjernici, jer su i oni u sebi Boga nosili. Jedino ovdje možemo ih naći jer oni su s Bogom, a mi se Bogu molimo”, kazao je vlč. Vranjković.
Kao i svi ljudi, kazao je, i sveci su nosili u sebi i svjetlo i tamu. I oni su bili i dobri i loši.
“Biblija kaže sveci se ne rađaju, oni postaju. Svi mi imamo i svjetle i tamne strane u sebi. Pogledajte samo život oko sebe i sami sebe pogledajte. Kako je ružno, kako je tragično kad tražiš crno u čovjeku, kad tražiš nešto ružno, kad tražiš nešto o čemu bi mogao naširoko i nadugačko pričati. Isus je rekao: kako možeš gledati trn u oku brata svoga, a ti imaš gredu u svome. A sveci su ipak nadišli to svoje, sitno, ljudsko, oni su u svom životu prošli kalvariju, teškoće. Mučenici prve Crkve su krvlju svjedočili da u Isusa vjeruju, a svojim su životom tako živjeli po Evanđelju da su mnogi u njima vidjeli primjer, zagovor i dobrotu, onu koju je Krist imao i na zemlju donio”, istaknuo je vlč. Vranjković.
Svetaca, kazao je, sigurno ima i među dragim pokojnicima. “Oni su s Bogom drugovali, oni su Boga u sebi nosili. Oni su kao ljudi griješili, oni su svoju svjetiljku vjere nadolijevali molitvom, misom, pjesmom… Ponekad im je možda bila i prigasila se, ali su je palili iznova. Život je naš takav. Nitko ne može kazati: osim mene svetaca u selu nema. I zato mi svi smo na putu svetosti, kako kaže Sveto pismo. Svi smo mi na neki način na jednom iskušenju, na jednom zadatku, to je jedna trka životna u kojoj moramo doći do kraja. Apostol Pavao će reći na kraju života: Trku sam završio, vjeru sačuvao, a sad me vijenac slave čeka”.
To je, kazao je vlč. Vranjković, prva nagrada kod Boga i tome se svaki vjernik nada, ali u tome su mu potrebni podupiratelji, sveci koje moli, kojima se zavjetuje da mu budu zagovornici pred Bogom.
“I kad mi slavimo svete onda trebamo nešto od njih i preuzeti. U kući sportaša sportaši nastaju, djeca to prihvate, u kući psovača djeca psuju. Što vidiš to slijediš, a nama su sveci bili primjer kroz vjekove. Nama su davali snage u našim teškoćama”, istaknuo je vlč. Vranjković napomenuvši u svojoj propovijedi kako uz one najslavljenije svece ne treba zanemariti niti hrvatske svece sv. Leopolda Bogdana Mandića, sv. Nikolu Tavelića, sv. Marka Križevčanina, čiji zagovor nije ništa slabiji.
“Mislite nisu oni toliko jaki pred Bogom, nisu toliko snažni, nisu toliko razvikani. Ali jednostavnost pred Bogom čini veličinu čovjeka i veličinu sveca. Pogledajte samo Majku Tereziju. I zato nitko od nas ne može kazati, ja ne mogu biti svet, nije to za me. Kako ćeš Bogu reći: sve sam to učinio, sve sam to mogao, a ovo sam propustio”, istaknuo je vlč. Vranjković uz završnu poruku:
“Naši pokojnici po sebi su veličanstveni u našim očima ponekad iza smrti. Cvijeće, svijeće, sve se to sad nosi, a nemojte zaboraviti, vaši vas bolesni trebaju danas za života. Zakašnjela ljubav nikome ne koristi. Vama ponajmanje. Zato dok imate vremena jedni drugima budite svjetlost, budite snaga, budite zagovor i budite potpora da lakše križ nose jer i tvoj križ će jednom kao i njihov u Bogu procvjetati vječnošću”.
