Na izlazu iz Tordinaca prema Korođu, u srcu slavonske ravnice, smješten je voćnjak obitelji Kalaica. Raste na dva hektara zemlje namijenjenih uzgoju krušaka i šljiva, u njemu radi cijela obitelj, a glavni i odgovorni je sin Dino Domagoj, mag. inženjer agroekonomike iz Nuštra.
Voćnjak je obiteljski posao, a Dino sa svoje 33 godine, svjestan je svih izazova, ali i blagodati ovakvog načina života. Voćke uzgajaju na zemljištu u obiteljskom vlasništvu već dugi niz godina. S ponosom priča o sezoni krušaka i šljiva koja je, usprkos teškoj godini, protekla vrlo dobro.
„Imamo šljive na 1,3 hektara i kruške na 0,7 hektara. S početkom godine je to izgledalo dosta loše jer su cvjetovi i plodovi bili vrlo rijetki. Međutim, kiše sredinom proljeća su dosta dobro došle. Plodovi su bili krupni, tako da je bilo dosta i kila“, objašnjava mladi voćar pokazujući na stabla puna plodova.
Obiteljski voćnjak nije samo izvor prihoda, već i tradicija koja se njeguje. Dino ističe kako mu pomaže cijela obitelj, ali i prijatelji. Tijekom zime, kada nema berbe, voćnjak također zahtijeva pažnju i održavanje. Poslovi nikada ne prestaju, već se samo mijenja tempo i vrsta.
„U berbi mi najviše pomaže supruga, članovi obitelji, roditelji, braća, sestre. I tako se uspijevamo za sada snalaziti u radu. Zimi isto tako imamo uvijek posla oko održavanja, rezidbe. Uvijek se nešto treba novo dosaditi“, upoznaje nas s kalendarom radova u voćnjaku posađenom još 2000. godine koji i nakon 24 godine dobro rađa. No, u posao traži nova ulaganja.
„Mladi voćnjak zasađen je 2017. godine. Tada s još 200 stabala šljive i 1 000 stabala kruške. Planiram se još malo širiti. Ne bih pretjerivao. Sve u skladu sa svojim mogućnostima koliko budem mogao to raditi i održavati“, realan je.
Njegov otac Dražen Kalaica, također iz Nuštra, u svojoj 61. godini aktivno pomaže. Tijekom berbe šljiva okuplja se između 12 i 15 ljudi, a u berbi krušaka nešto manje jer su manje zahtjevne odnosno malobrojnije. Svaki sudionik u berbi daje svoj doprinos. Osim članova obitelji, pridružuju se sezonski radnici i prijatelji što olakšava cijeli posao.
„Mi smo ovdje većinom da pomognemo mom sinu i pomažemo u toj berbi. Zadovoljstvo kad vidite da je to lijepo rodilo, da ima uroda. I u konačnici da ima interesa za rad na toj zemlji. Jako smo zadovoljni s beračima, ljudi su stvarno predani i odgovorni“, objašnjava Dražen, dodajući kako je berba na ovim prostorima, posebno kad su vrućine, vrlo zahtjevna.
Najidealnije vrijeme berbe, kažu naši znalci, jutro je ili kasnije poslijepodne, kako bi izbjegli veće vrućine, a na pitanje o budućnosti i daljnjim planovima, Dino je optimističan. Voćarstvo je njegov životni poziv, a diploma s fakulteta daje mu dodatno znanje i sigurnost u vođenju posla.
„Sad beremo ujutro, šljive smo nekad brali poslijepodne. Krenemo u 16 sati, beremo do 20 sati. Poslijepodne je zahtjevnije. Ujutro je ipak ugodnije i možda i veći učinak bude. Dino se htio okušati u tome. I vjerujem da će uspjeti u svim planovima, uporan je. I vidim da može naći ljudi koji mu mogu pomoći u toj berbi što je vrlo važno“, s ponosom govori o sinu.
Voćnjak obitelji Kalaica, smješten u mirnom kutku Slavonije, svjedoči o snazi obitelji, ljubavi prema zemlji i predanosti poslu. Iako izazovi postoje, kao što su suše, vrućine i nepredvidive vremenske prilike, Kalaice su ustrajne, prilagođavaju se nastavljajući voćarsku tradiciju. Oni ne samo da proizvode voće, već i grade zajednicu, čuvaju tradiciju i osiguravaju budućnost za nadolazeće generacije što je rijetkost u današnje vrijeme kada mladi budućnost ne vide na zemlji.