Uskrsni je ponedjeljak, dan kada se kršćani spominju puta uskrsnulog Isusa u Emaus. Na ovaj dan u crkvama se spominje put uskrsnulog Isusa u Emaus s dvojicom učenika, koji su ga prepoznali tek naknadno kada je lomio kruh. Jer slučajni suputnik razotkriva svoj identitet lomljenjem kruha, i to ne bilo kakvim, nego baš onim svojstvenim za Isusa iz Nazareta. Tada s očiju učenika spadaju ljuske nevjere i oni ga prepoznaju. Sve ono što im je do sada bilo nejasno i razočaravajuće sada je zadobilo svoj smisao. I premda je on ubrzo iščeznuo njihovim očima, ulio im je novu nadu te se ponovno isplati živjeti, ponovno se isplati vratiti u Jeruzalem iz kojeg su tek došli i potvrditi do maloprije neshvatljivu vijest koju su donijele žene s groba: Isus je doista živ!
Kao što se potvrdilo na primjeru ove dvojice učenika, Isus ne ostaje ravnodušan, nego tamo gdje su se razbile sve iluzije, sadi novo sjeme prave vjere. Ta vjera daje prepoznati Boga kakav on doista jest i tamo gdje on stvarno jest. Spoznajući istinu o Bogu, ujedno spoznajemo i istinu o sebi i spoznajući istinu o sebi, spoznajemo istinu o Bogu. Ta istina nam omogućuje stvarnu promjenu života i hod u novosti života koju daje uskrsli Gospodin. Ona preobražava pojedinca, ali i čitavu Crkvu u Bogu ugodno mjesto boravka, kakva je i bila prva kršćanska zajednica koja je uzor Crkvi.
Uskrsni ponedjeljak je u Hrvatskoj, ali i mnogim državama svijeta službeni blagdan i neradni dan.
U Poljskoj, Češkoj i Slovačkoj postoji običaj da mladići ujutro probude djevojke, prskajući ih svetom vodom, posvećenom na Uskrs.
I danas, u spomen na Isusov put u Emaus, vjernici na Uskrsni ponedjeljak tradicionalno posjećuju rodbinu i prijatelje, a među običajima je i hodočašćenje u marijanska svetišta.
Inače, tjedan od Uskrsa do iduće nedjelje naziva se bijeli tjedan, a naziv je dobio prema odjeći novokršetnika kakva se nosila u počecima Crkve.
Uskrsno vrijeme traje još 50 dana, do blagdana Duhova.
