Put do sportskog uspjeha vrlo je često itekako trnovit, no primjer pozitivnog ishoda svakako je Vinkovčanin Emil Gubica. Iza njega je velikih 55 godina rada u stolnom tenisu, a od parastolnotenisača svojim je radom došao do mjesta izbornika naše reprezentacije. „Šlag na tortu” njegove karijere svakako je nagrada koju mu je uručio Hrvatski paraolimpijski odbor za rad i doprinos u ovome sportu.
„Nagrada mi svakako puno znači, kao igrač i trener već sam se dokazao u svom radu, a ovo je svakako još veći poticaj kako bi nastavio s još kvalitetnijim radom, prije svega s mladima”, ponosno je na početku razgovora istaknuo sportaš koji će za nekoliko dana napuniti 65. rođendan.
Njegov put započeo je u STK Lokomotivi u staroj mađarskoj školi, dok ga je prve stolnoteniske poteze učio poznati trener Ljubinko Skakić „Jole”. Nažalost, 1969. godine nastradao je i morao je pretrpjeti potkoljenu amputaciju, no ni ozljeda ga nije spriječila na putu do uspjeha. Kao dječak postizao je odlična dostignuća, a njegov predan rad rezultirao je pozivom u reprezentaciju Jugoslavije kada je imao tek 18 godina. Na prvim paraolimpijskim igrama sudjelovao je 1984. godine u New Yorku, kasnije je upisao nastupe u Sydneyju 2000. i Ateni četiri godine kasnije, dok je nakon igračke karijere uspješan izbornik na više paraolimpijada.
„Bilo je lijepih trenutaka, kao i onih manje lijepih. U igračkom dijelu istaknuo bih brončanu medalju sa Svjetskog prvenstva u Dijonu 1986. godine, s tim da sam osvajao i dvije ekipne medalje na europskim prvenstvima. U Rio de Janeiru osvojili smo dvije pojedinačne medalje, jedno zlato, kao i ekipnu srebrnu medalju. Uspjeh smo ponovili u Tokiju gdje smo uzeli ekipnu medalju, a sada u Parizu osvojili smo još jedno pojedinačno zlato. Kao izbornik mislim da sam s ostalim trenerima složio jednu lijepu ekipu”, ponosno će Gubica dodavši kako je kao igrač osjećao manji pritisak, dok izbornička uloga donosi veću nervozu i „grizenja noktiju”.
Vinkovčanin je, uz nagradu Hrvatskog paraolimpijskog saveza, dobitnik brojnih priznanja. Tako je 2023. godine dobio prestižnu nagradu Hrvatskog pletera koju mu je uručio predsjednik Zoran Milanović, a u studenom prošle godine povodom 60 godina parasporta u Hrvatskoj nagrađen je za postignute rezultate unazad deset godina. Hrvatska reprezentacija u parastolnom tenisu bilježi nikad istaknutije rezultate, a Gubica se nada kako će sa svojim stručnim stožerom nastaviti raditi dobar posao. Osobe s invaliditetom kroz sport se socijaliziraju, te se iz toga rađaju kvalitetni igrači.
„Prije svega roditelji utječu o sudbini svoje djece, pogotovo ako je dijete od mlađih dana osoba s invaliditetom. Normalno da ih je potrebno uključiti u sport, to je važno zbog socijalizacije djeteta, ali i fizička spremnost uvijek će biti poboljšana kroz rad bilo kojim sportom da se pojedinac bavi. U gotovo svim gradovima u Hrvatskoj sve je više sportova u kojim se mladi uključuju preko programa Hrvatskog paraolimpijskog odbora gdje je prisutan stručni rad. Radi se dobro, ali moramo se više uključiti s klubovima koji rade sa zdravim sportašima, bez njih nema ništa i nema napretka. Također, potrebno je raditi i po pitanju infrastrukture”, pojasnio je. Kao izbornik naše reprezentacije akter ove priče slobodno vrijeme često provodi na putovanjima, tako da možemo reći kako i u privatnom životu živi stolni tenis punim plućima.
Njegov hobi je ovaj sport, a tako će i ostati dok god ga bude mogao prakticirati. „Dat ću sve od sebe kako bi poboljšali rad, prije svega u Vinkovcima i Vukovarsko-srijemskoj županiji, ali i u reprezentaciji koja mi je još uvijek broj jedan. Velika su to odricanja i zahtjeva izostanak od kuće”, zaključio je Emil Gubica.
