Povodom Svjetskog dana glazbe, 21. lipnja, teško je pronaći prikladnije sugovornike od Alena Šokčevića i Karla Kozarića, mladog glazbenog dua. Karlo i Alen posljednjih su godina sve češći gost vinkovačkih kafića, privatnih proslava i raznih događanja. Ono što ih izdvaja nije samo repertoar, nego iskrena ljubav prema glazbi koja se osjeti u svakom njihovom nastupu.
Iako ih publika poznaje s pozornice, kažu da su privatno sasvim obični mladići. „Izvan pozornice smo dva obična dečka koja obožavaju svirati i pjevati i sve što radimo je samo vježbamo da bi mogli biti što bolji i bolji da bi više razveselili publiku”, kaže Alen.
Njihova je glazbena priča započela gotovo slučajno. Tjedan dana prije prve zajedničke svirke dogovorili su suradnju, održali tek dvije probe i – sve je sjelo na svoje mjesto.
„Naš glazbeni duo je nastao spontano tako što smo se čuli tjedan dana prije prve svirke i u dvije probe je sve nekako kliknulo. Iako smo se znali i prije toga i družili se, nikad nismo svirali sve pjesme koje sad sviramo, nego smo inače samo pjevali pjesme Matije Cveka”, kažu.
Glazba je obojici u život ušla vrlo rano. Alen je odrastao uz oca glazbenika pa je, kaže, ljubav prema glazbi „pokupio” odmalena. Pjevao je još kao dječak, a zanimljivo je da je kao učenik osmog razreda bio pozvan kao zamjena u RTL-ovu emisiju Dječje zvjezdice. „Nakon te godine nisam više pjevao do trećeg razreda srednje škole, iako sam i dalje išao u glazbenu. Tek tada sam shvatio da više volim pjevati nego išta drugo i od tada se najviše držim pjevanja”, prisjeća se.
Kod Karla je ljubav prema glazbi također krenula u najranijem djetinjstvu. „Ljubav prema glazbi sam otkrio još kao mali kada sam pomno slušao svaku vrstu glazbe i nekako mi se glazba baš svidjela”, kaže.
Prvi instrument bila mu je gitara, no danas ga publika poznaje za klavijaturama. „Gitara je bila prvi instrument koji sam svirao, no s vremenom sam htio malu promjenu i klavir je prije dvije godine postao moj izbor. Nekako sam se baš pronašao u njemu, no i gitaru isto volim ponekad u slobodno vrijeme svirati”, pojašnjava.
Prvi zajednički nastup, kažu, bio je jednako uzbudljiv koliko i neočekivan. Iako su cijeli repertoar pripremili u samo tjedan dana, treme nije bilo previše jer su obojica već imali iskustva nastupanja. Publiku, dodaju, uvijek nastoje uključiti u nastup, a repertoar prilagođavaju atmosferi. „Repertoar biramo obojica, iako najviše sviramo izvan repertoara, što nam prvo padne na pamet i koja pjesma paše jedna poslije druge”, zaključuju. Nema, kažu, jedne pjesme koju svi traže, ali dobro znaju koje pjesme prolaze u kojem mjestu i kakvu atmosferu žele stvoriti.
Posebno im je ostao u sjećanju dan kada su imali dvije svirke zaredom, razdvojene sa samo pola sata. „Morali smo požuriti iz prvog mjesta sve premjestiti na drugo i onda, iako smo bili umorni od prve svirke, drugu smo odradili još i bolje od prve”, prisjećaju se.
Najveća nagrada za njihov trud ipak nije broj nastupa, nego reakcija publike. „Tijekom godina su nas najviše motivirale privatne svirke jer tek onda shvatimo koliko vrijedimo kada uspijemo zabaviti sve koji su na zabavi, kada ljudi pjevaju i plešu s nama”, ističu. Dodaju kako im je uvijek drago vidjeti da publika pjeva zajedno s njima, dok je manje vidljiva strana posla fizički zahtjevan dio – postavljanje i raspremanje razglasa i opreme.
Obitelj im je od početka najveća podrška, a vjeruju i da mladi danas imaju mnogo prilika za glazbeni razvoj. Njima samima glazba nije samo hobi. „Za nas glazba znači sve jer želimo se samo time baviti, iako nije baš to tako lagano”, tvrde. Njihov sljedeći cilj je osnovati bend i nastupati pred još većim brojem ljudi.
Uoči Svjetskog dana glazbe imaju i poruku za sve mlade koji razmišljaju o tome da krenu njihovim putem. „Krenite jer bez početka nema ništa. Mogli smo i mi nakon samo dvije probe reći da nismo dovoljno naučili da sviramo u kafiću u centru Vinkovaca, ali smo unatoč svemu riskirali i svirka je bila odlična. Poslije toga je sve bilo samo bolje i bolje”, poručuju.
