U tišini vlastite dnevne sobe, uz šalicu kave, paletu boja i dobru glazbu, nastaju prava mala umjetnička čuda. Tu živi i stvara Marija Božinović, žena koja ne traži priznanja, ni aplauze, već jednostavno – stvara iz ljubavi, iz duše i iz urođene potrebe da svijet učini ljepšim – bojama, oblicima i osmijehom. Marija nije akademski obrazovana umjetnica, ali to joj nikad nije ni bio cilj. “Ili imaš to u duši ili nemaš”, često zna reći i doista, Marija to ima – u duši, prstima i u nutrini.
Još kao djevojčica na novoselskim ulicama bila je poznata po crtanju – od spomenara do bilježnica, sve je dobivalo njezine šarene tragove. “Imala sam bujnu maštu i nikada nisam dala toj mojoj šašavoj curici da odraste”, kaže s osmijehom. U mladim danima, u vremenu kada reklama gotovo da i nije bilo, smišljala je kako oslikavati ogledala – pažljivim skidanjem slojeva dolazila bi do reflektirajuće površine na koju bi crtala motive i poruke. Tako su nastajale njezine prve reklame, ali i unikatni umjetnički radovi za frizerske salone, kafiće, pa i za inozemne narudžbe, uključujući i poznati prikaz Posejdona za jedan grčki restoran.
Godinama je izlagala svoje radove za Vinkovačke jeseni. Njezine oslikane boce, torbe, majice i sandale privlačile su posjetitelje iz cijele Hrvatske i šire. Mnogi su je upoznali upravo preko tog štanda, a njezini radovi danas se nalaze i u dalekoj Australiji, Kini, Njemačkoj. Iako bi njezin rad mogao imati i komercijalnu vrijednost, Marija to nikada nije forsirala jer ona to radi iz ljubavi. Upravo zbog te nesebičnosti i velikog srca, bila je važan kotačić i u raznim ženskim udrugama i kulturnim projektima. Uključivala se u humanitarne akcije, poticala druge na kreativnost, organizirala izradu darova za Dan žena.
Poseban trag ostavlja u Kulturno-umjetničkom društvu Izvor iz Vinkovaca čija je dugogodišnja članica. Tu sudjeluje u svim vrstama aktivnosti – od izrade scenografija za dječje maskenbale, preko lutkica i dekoracija za tematske priredbe, do izrade tradicijskih oglavlja, što ćemo moći vidjeti na ovogodišnjim Vinkovačkim jesenima. No jedan detalj posebno razveseljava sve članove KUD-a, a to je Marijina “karikatura” za rođendan. Za svakog člana društva, Marija nacrta personaliziranu ilustraciju. “To nije klasična karikatura”, objašnjava. “Karikature traže mane – ističu nos, zube, uši, a ja ne volim isticati nečije mane nego volim istaknuti ono najbolje u ljudima”. Zato njezine “karikature” nisu ni uvredljive ni preuveličane već simpatične ilustracije koje oslikavaju osobnost, osmijeh, toplinu čovjeka. Upravo zato ih ljudi čuvaju kao dragocjenu uspomenu jer iza svakog crteža stoji trud i originalnost potpisa.
Tijekom razgovora, gotovo neprimjetno, njena ruka je stvarala – i prije nego smo završili, pred nama je već bila gotova ilustracija, koju nam je darovala od srca.
„Svaki crtež radim srcem”, kaže skromno. I doista, ono što njoj izgleda kao jednostavan dar, često razveseli onoga tko ga primi i ostavi dubok trag. Na pitanje hoće li ikad napraviti izložbu svojih radova, samo slegne ramenima. “Pitali su me, ali ne znam, nije mi to bitno. Važno mi je da radim ono što volim i razveselim ljude”, jer kad dođe kući s posla, ne ide odmoriti ili kuhati: “Prvo kava, pa bojice”. Njezin kutak je uredno spremljen, ali uvijek spreman za novi rad – slušalice u ušima, glazba koju voli i svijet nestaje – ostaju ona i potezi umjetnosti, jer dok drugi traže vrijeme za odmor, Marija koristi vrijeme za stvaranje.
Boje su njezin jezik, crtež je njezin odmor, a zadovoljstvo koje izazove kod prijatelja – njezina najveća nagrada. Dokle god ima platno, papir, majicu, jaknu, bocu ili kapu i kreativnu energiju, Marija će stvarati. U svijetu u kojem sve mora imati svrhu, cijenu i formu, ona je ostala vjerna jednostavnosti poimanja i razumijevanja da najljepše stvari nastaju onda kada im ne procjenjuješ materijalnu vrijednost. Marija ne živi za priznanja. Ona ne zna drugačije. To je njezin mir, njezin bijeg, njezina radost terapeutskog učinka. To je ono što je čini – Marijom. Ženom koja živi umjetnost.
