Nadomak grada na vinkovačkoj Slaviji tradicionalno su održani jedanaesti po redu Dani salaša Tena uz nezaobilazni Sajam autohtonih slavonskih proizvoda te natjecanje u pripremi pekmeza od plavih šljiva, popularna Pekmezijada, čiju organizaciju potpisuje poduzeće Boso. Ova manifestacija iz godine u godine sve je popularnija i okuplja sve veći broj zaljubljenika u tradiciju i domaće proizvode. Ove godine okupilo se 40 ekipa iz cijele Slavonije, najviše do sada, koje su u oranijama spravljale domaći pekmez.
Dok su najmlađi odmjeravali snage u nogometnom turniru, stariji su obilazili Sajam, ali i pokazali svoje vještine kuhanja pekmeza od plavih šljiva. Kiša ni hladnije vrijeme nisu dale smesti one koji su odlučili odmjeriti kuhače.
Svaka ekipa dobila je 40 kilograma plavih šljiva i 5 kilograma šećera, dva najvažnija sastojka. Cilj je bio – napraviti što bolji pekmez i što ljepše urediti svoj štand.
U pravljenju pekmeza svi su pristupali s velikom predanošću, a svaki korak je bio važan kako bi pekmez bio što ukusniji. Krupne šljive prije stavljanja u kotlić potrebno je najprije dobro oprati i odvojiti od koštica. Tako su nečije ruke prale, nečije pasirale šljive, a nečije dodavale dodatke, poput šećera ili ruma. Kako bi domaća slavonska delicija dobro se skuhala i oduševila nepce žirija, potrebno je uz vatru stajati satima. Treba imati čvrstu ruku i dobro miješati da ne zagori, što je nimalo lagan zadatak. Vatra mora biti umjerena jer ako je jaka onda zagori.
Kao vrsni majstori pokazala se ekipa “Grupa5+” iz Đakova, koja je odnijela titulu pobjednika za najbolji pekmez od plavih šljiva.
Drugo mjesto pripalo je ekipi Seke iz Andrijaševaca, a broncu su ponijele Divanuše iz Cerne.
Osim ocjenjivanja pekmeza, proglašeni su i najbolje uređeni stolovi. Treće mjesto za najbolji stol dijele Udruge umirovljenika Nuštar i Fontana Nuštar. Na drugo mjesto zasjele su Vesele Ceranke, a prvo mjesto osvojili su Rastoke iz Vrbanje.
Uz one najbolje, tri ekipe pobrale su pohvale. Riječ je o Udruzi žena Rokovci- Andrijaševci, “Druge” Đeletovci i Vođinačke snaše.
Osim što je ovo bila odlična prilika za druženje i pripremu vlastite zimnice, ovom Pekmezijadom još jednom se poslala poruka kako je važno očuvati i promovirati tradicionalne načine pripreme pekmeza koji su se prenosili s generacije na generaciju.
