Svjedoci smo trenda, odnosno otpora roditelja prema cijepljenju djece, a najspornije je tzv. MOPARU cjepivo koje se dozira djeci s navršenih godinu dana, te djeci u prvo razredu srednje škole.
Uzročnik ove bolesti je virus, a širi se kapljičnim putem od zaražene prema neimunom pojedincu, a najčešće je riječ o djeci. Zadnja epidemija u Hrvatskoj zabilježena je 2015. godine, bila je manjeg razmjera, a tada je i na našem području liječeno pet oboljelih osoba.
S obzirom na brojne upite o slučaju sumnje na ospice te mogućnosti epidemije ospica u Hrvatskoj iz Hrvatskog zavoda za javno zravstvo poslali su kratko priopćenje:
Zbog sumnje na ospice hospitalizirana je jedna osoba, čiji će se uzorci laboratorijski obraditi. Do tada nadležni epidemiolozi provode sve potrebne postupke prema kontaktima oboljelog da bi se smanjila mogućnost širenja virusa.
Unos virusa ospica u Hrvatsku je kontinuirano prisutan, a time i mogućnost nastanka epidemije, jer se u Europi i drugdje u svijetu ospice javljaju sporadično ili u epidemijskom obliku kontinuirano.
U Hrvatskoj su cijepni obuhvati u opadanju zadnjih šest godina i razlikuju se među županijama i mjestima. Najniži su cijepni obuhvati u Dubrovačko-neretvanskoj i Splitsko-dalmatinskoj županiji. U tim su županijama cijepni obuhvati niži u glavnim gradovima nego u drugim dijelovima županija.
Postoji mogućnost uspostave cirkulacije virusa ospica pojavi li se u nekim od gradova s niskim cijepnim obuhvatima, pogotovo ako bi se radilo o djeci predškolske dobi, što bi moglo rezultirati manjim epidemijama.
Pri upisu u školu su cijepni obuhvati kombiniranim cjepivom protiv ospica, rubele i mumpsa viši nego u dobi od godinu dana, te je rizik za širenje ospica u školskim kolektivima niži nego u predškolskim kolektivima.
Ako necijepljena osoba na putovanju dođe u kontakt sa zaraznom osobom, velika je vjerojatnost da će se zaraziti, pa postoji mogućnost prijenosa infekcije po povratku u Hrvatsku.
Svake godine u Hrvatskoj imamo pojedinačne slučajeve ospica uvezene iz drugih zemalja, no zahvaljujući visokim cijepnim obuhvatima hrvatskog stanovništva, u većini slučajeva ne nastaje širenje infekcije u stanovništvu.
Drugim riječima, osnovna mjera za sprečavanje epidemije ospica je održavanje visokih cijepnih obuhvata stanovništva, čime se onemogućava prijenos bolesti u slučaju unosa izvana.
Pojačane mjere zdravstvenog nadzora na granici, zračnim ili pomorskim lukama nisu efikasne, s obzirom na to da zaražena osoba može biti potpuno zdrava pri ulasku u zemlju, a oboljeti i postati zarazna za osobe u kontaktu tek nakon što se vrati kući.
Rizik za epidemijsko širenje prvenstveno ovisi o tome u koju bi se populaciju unio virus ospica, tj. o procijepljenosti populacije u koju bi došao bolesnik.
Najvažniji savjet koji se građanima može uputiti u svrhu smanjenja rizika obolijevanja od ospica jest da nadoknade propuštena cijepljenja.
Ako netko po povratku iz inozemstva oboli uz visoku temperaturu praćenu osipom po licu i tijelu, treba se javiti liječniku radi pravovremenog postavljanja dijagnoze i zaštite osjetljivih osoba u kontaktu.
Dolazak liječniku treba najaviti telefonom, da se izbjegne čekanje s drugim bolesnicima u čekaonici, s obzirom na to da grupiranje osoba u čekaonicama pogoduje širenju infekcije virusom ospica.
Smrtnost od ospica je oko 0,1 %, tj. na tisuću oboljelih umre jedna osoba, a može biti viša ako je među oboljelima visok udio pothranjenih osoba ili osoba s oštećenjem imunološkog sustava.
