Iza Šime Jovanovca je šest desetljeća bogate glazbene karijere. „Možemo reći da je sve počelo i ranije, ali tog 29. studenoga 1965. godine prvi put dobio sam solidan honorar za svoj rad i sve sam pretočio u poklone mami koja je dobila usisavač i dadi jer smo konačno dobili jedan kvalitetan radio“, prisjeća se Šima. Od tada svaki zarađeni novčić ulagao je u nove instrumente.
Na mala vrata u glazbu uveo ga je seoski učitelj Mijo Amidžić. Uz njega je naučio teoriju glazbe, ali i usmjerio ga je k tamburi. „Glazbenih škola bilo je malo. Bio sam sretnik što me izabrao. Dalje je sve išlo samo od sebe i traje sve do sada“, zahvalan je danas.
Na početku njegova puta jeste učitelj, ali i on je sam to postao. Već u trećem razredu gimnazije dobio je priliku voditi tamburašku sekciju u svome rodnom Gradištu. Po završetku gimnazije, deset godina bavio se upravo time. Uz svoju karijeru, i danas je često posvećen mentorskom radu. „Kroz moj rast i školovanje, upoznavanje svijeta i glazbenih tajni, ali i logistike, poguralo se mnogo mojih kolega“, ističe s posebnim ponosom na njih koji su danas rame uz rame.
Nije bilo drugog puta za Šimu, školovanje je htio i morao nastaviti. „Bili smo izvanredni studenti nevjerojatne generacije. Sa mnom je bio i legendarni Ivica Krajač kao i mnogi drugi priznati glazbenici. U to vrijeme povećalom su se tražili učitelji glazbe“, kaže i dodaje kako od 1983. godine počinje djelovati kao kantautor, a s osnivanjem nove države stvorio je jedan od prvih albuma tamburaške glazbe u Hrvata. Ne treba zanemariti niti vrijeme u kojemu je bio član sastava „Crveni makovi“.
Na njegovom putu rodilo se 400 novih skladbi raznih stilova. Najprije tamburaške, potom pop, a okušao se i u intrumentalnoj ugođajnoj glazbi. No, nije tu samo bilo glazbe nego i puno logistike. Bilo je potrebno, kako kaže, imati svoju glazbenu državu. Osnivač je BRODFEST-a, hrvatskog festivala domoljubne pjesme i Hrvatske glazbene unije koja okuplja sve glazbenike u Hrvatskoj, diskografske udruge.
„Posebno u zadnje vrijeme veliki izazov mi je instrumentalna glazba koja uskoro izlazi na albumu. Mogu biti samo sretan jer mi je Bog dao zadatak koji uspijevam obaviti i svojim djelima činim ugođaj ljudima da bi dobili snagu, energiju za sve zadatke koji su pred njima. Iza mene ostat će moja djela i moram biti sretan jer sam se mogao posvetiti i raditi ono što sam želio“, zadovoljno kaže.
U svim tim godinama prešao je silne kilometre, nekoliko puta obišao cijelu zemaljsku kuglu. U moru aktivnosti ponekad je gotovo nemoguće nabrojati čime se Šima sve bavi. No, sigurno je da čini sve za glazbu kraja iz kojeg dolazi i u svemu ostaje svoj.
Ništa u tih 60 godina ne bi bilo moguće bez podrške obitelji, uvijek iznova ponavlja Šima. Sin Branimir i unuka Anja krenuli su tim glazbenim stopama. „Blagoslovljeni smo od Boga i od roda. Zahvalni smo i to nam daje poticaj da ne smijemo stati“, kaže.
„Ako bi me pitali bi li ponovio sve, rekao bih da. I u privatnom, obiteljskom i profesionalnom dijelu života. Naravno da bih izbrisao to zločesto vrijeme rata i neke situacije, ali one su opet donijele neke nove vidike, zadatke“, kaže.
Ne staje Šima. Ispred sebe stavlja nove planove. „Mjuzikl ‘Budi sretna, Slavonijo’ za koji radim glazbu postavit će HNK Osijek. Producent je Branimir, režiser će biti Krešimir Dolenčić, a na svemu se radi već godinama. Priča je naša ratna, ali je u centru pozornosti ljubavni trokut“, najavljuje. Upravo za u ime ovih 60 godina Croatia Records objavit će pet antologijskih CD-a.
