Farmaceutska tehničarka, supruga i majka troje djece Anita Bahes u svojoj radionici stvara komade namještaja kakve nećete pronaći u katalozima. Jer svaki nastaje iz potrebe, ali i iz ljubavi.
Sve je počelo prilično banalno, jednom puknutom kadom. Taj neplanirani kućni kvar postao je njezin poticaj da se odvaži na korak koji će joj promijeniti svakodnevicu. Nije bilo potrebe za majstorom, kaže. „Muž mi je dao zeleno svjetlo da probam sama. I tako je počelo“, priča Anita u svojoj malenoj radionici.
“Još kad sam bila djevojčica, kada bih odlazila na praznike kod svoga ujaka, u njegovoj radionici sam se igrala, izmišljala razne predmete od drveta. Od tada su potekli neki prvi komadi i do danas ljubav još traje“, kaže nam Anita u svojoj malenoj radionici u kojoj pri ulasku osjetite onaj miris drveta. „To je poseban osjećaj, i dodir i miris i rad s njime“, govori o drvetu koje nije kao željezo. Triput mjeri, jedanput reži, rekli bi stolari. Kod drveta nema puno popravaka, ali svaki pogrešno odrezan komad može se prenamijeniti.
Danas, mnogo godina kasnije, u svojoj maloj radionici izrađuje i restaurira namještaj koji bi se bez njezine ruke možda našao na otpadu. „Restaurirala sam radni stol i stavila ga djeci u sobu i njima se sviđa. Pokupim namještaj od bake, roditelja, kolegice. Volim skupljati i više nego što mogu“, kaže i kroz smijeh dodaje kako se ne može okrenuti u radionici od njih, ali sve to ima potencijala. Kroz takve dijelove se uči o očuvanju namještaja, kitanju drveta i slično.
Život u potkrovlju donosi i posebne izazove. Kosi zidovi, neiskorišteni kutovi i neobični oblici zahtijevaju kreativnost. „Potkrovlje je nezgodno opremiti kupovnim namještajem. Trebali smo prilagođavati. Komad po komad, primijetila sam da mi to zapravo ide“, kaže Anita koja je dosada izradila krevet koji je morala uklopiti u dnevnu sobu, pregradu koja ga odvaja, stol za blagovaonicu, veliki ormar pod kosinom, dječje krevete… U hodniku je nadogradila ormare do samog stropa visokog tri metra kako bi iskoristila svaki centimetar prostora. Sad radi klupicu i policu za kupaonicu. U šali kaže kako još samo kuhinja nije stigla na red, ali ni to nije isključeno, dodaje kroz smijeh.
Anita kaže da nema posebne planove jer sve nastaje spontano. Ideje joj padaju na pamet kad vidi prostor koji traži rješenje, a realizacija ovisi o vremenu i budžetu. Započne više projekata odjednom pa uz posao, obitelj i kućanske obaveze, dan bi trebao trajati 30 sati.
U radionici se nalaze i brojni stari komadi koje je prikupila od rodbine, prijatelja i kolegica. „Volim skupljati starine, više nego što stignem obnoviti. Radionica mi je prepuna, ali sve to ima potencijala. Učim o kitovanju, brušenju, očuvanju drveta“, dodaje.
Najveći dio znanja Anita je stekla sama i uz pomoć interneta. „Kad odlučim nešto napraviti, pogledam desetke tutoriala. Učim iz Facebook grupa u kojima su tisuće ljudi gdje većina dijeli iskustva. Nema spavanja dok to ne napravim jer nemam mira“, priznaje.
U njezinom domu prevladavaju prirodne boje – tonovi hrasta, svijetlog oraha, prirodne nijanse. „Volim toplinu drveta i kombinaciju s biljkama. Bez drveta i biljaka prostor nema dušu“, iznosi svoje mišljenje.
Svoje projekte i procese rada sada dijeli na Instagramu gdje ima otvoren profil. Dosta se ljudi iznenadi kad vide ženu s pilom, ali tvrdi kako je podrška ogromna, osobito od drugih žena. „Bude i komentara muškaraca koji traže greške u svemu. Ali ne obazirem se. Znam da radim ono što volim i to je ono što me ispunjava“, govori Anita. Njezina djeca odavno su naviknuta da mama u slobodno vrijeme pilom reže daske i mjeri prostor.
Za Anitu, svaki komad koji sama napravi ima posebnu vrijednost. „Drugačiji je osjećaj kad nešto stvoriš vlastitim rukama. Serijski proizveden komad može biti lijep, ali volim im udahnuti svoj stil“, kaže.
Anita Bahes pokazuje da stvaralaštvo ne poznaje granice ni rodne uloge. Iz puknute kade rodila se strast prema drvetu, a iz nje radionica puna života i ideja. Danas njezin dom odiše ljubavlju, toplinom i radom vlastitih ruku.
