Pronaći restoran kojem se stalno vraćamo mala je misija svakog gurmana. O hrani se, znamo, najradije razgovara u društvu. Uspoređuju se iskustva, preporuke i, naravno, vječna tema jeste gdje se jedu najbolji ćevapi u gradu. Jer ćevap je, složit ćemo se, kralj roštilja. I dok će netko dvojiti, a netko odgovoriti bez razmišljanja, mnogi će isto reći kako boljih od Aljinih nema.
Za one koji nisu iz Vinkovaca, riječ je o obiteljskom restoranu San u Glagoljaškoj ulici kojeg vodi Alijin sin Edin, već treći put uvrštenom među stotinu vodećih u Hrvatskoj prema Gastronaut.hr. Nagrada nije slučajnost, nego rezultat predanosti, znanja i, možda najvažnije, ljubavi prema poslu jer ulaskom u restoran dočekani ste kao dragi gosti kojima je već jednim pozdravom konobarske ekipe i pokojom šalom uljepšan dan.
Sve počinje obiteljskom pričom. Obitelj Alije Karinčića doselila je u Vinkovce 1971. godine, a mesarski zanat bio je njihov pečat kroz generacije. Alija je nastavio tradiciju, otvorio vrhunsku mesnicu s provjerenim mesom, a potražnja za onim pečenim logično je 1997. dovela do pečenjarnice. Pravi zaokret stigao je 2012. godine kada se u ugostiteljski svijet uključio Alijin sin Edin koji je prethodno upisao kuharsku školu i već tada znao da će kuhinja biti njegov put.
„Jedini sam u obitelji koji nisam mesar. Po završetku škole radio sam godinu dana u Švicarskoj u kuhinji Steve Karapandže, potom u Irskoj, Francuskoj, Španjolskoj. Kad sam sve pohvatao, vratio sam se u Vinkovce i započeo svoju priču“, govori danas chef kuhinje najpoznatiji po roštilju koji rijetko koga ostavlja ravnodušnim. Posebno naglašava njihov najveći adut, a to je ugalj koji svi izbjegavaju jer je zahtjevan. „Treba i vremena i volje. Trebate voljeti taj roštilj da biste mogli to raditi“, dodaje.
Edin nakon preuzimanja tada još pečenjarnica širi ponudu i sve polako pretvara u pravi restoran. Dok mnogi restorani meso kupuju unaprijed i zamrzavaju, njima to nije potrebno jer obiteljska mesnica nalazi se tik uz restoran, a meso je svakodnevno svježe i dolazi s farmi na koje se oslanjaju desetljećima. „Svaki dan dolazi svježe meso, nema potrebe da se gomila. Koliko nam treba, toliko uzmemo“, kaže.
A ćevapi po kojima ih ljudi pamte već pola stoljeća? Recept je star i nepromijenjen. „Bilo je pokušaja promjena, ali htjeli smo ga ostaviti onakvog kakav jest. Kako je išlo dosad, neka se nastavi tako. Možda ima i boljih, možda ima lošijih – nebitno. Nama je ćevap donio sve što imamo u životu. Nikada nećemo to zaboraviti i on ostaje u našem asortimanu“, govori Edin s vidljivim ponosom.
Ipak, San je puno više od ćevapa. Posljednjih godina fokus je i na steakovima. „Možemo garantirati da je meso s naših farmi domaće, ne kupujemo od industrija. To su sve naša simentalska goveda. Oko toga se trudimo i biramo junice koje uzimamo“, objašnjava. Istu filozofiju primjenjuju i na povrće, voće, ribu. Ništa nije iz uzgajivačnica, riba stiže sa zadarske tržnice, a razlog vrlo jednostavan. „Imamo i mi puno djece, velika smo obitelj i svi se hranimo iz ovog restorana. Zašto bih ja svome djetetu dao nešto loše kad možemo priuštiti dobro? Oko nas ima jako puno aduta“, dodaje.
Koliko nagrada znači njihovom razvoju, Edin još ni sam ne zna. Ali jedno je sigurno, ne opušta se. U poslu vidi izazov, konkurenciju doživljava i kao prijatelje kojima također želi ulazak u ovaj rang, a potvrda struke samo je dodatni poticaj. Jedan je hrvatski gastrokritičar, nakon kušanja njihovih specijaliteta, San smjestio u TOP 3 roštilja u zemlji. „Puno je ljestvica iznad nas i trebamo biti još bolji“, skromno poručuje. Moto njegova tima je jednostavan, a on glasi kako uvijek može bolje.
A tim je srce restorana. Obitelj i zaposlenici funkcioniraju kao jedno. „Svi se slažemo, braća, sestre, zetovi i radnici. Nikad se nisam prema radniku odnosio kao da sam iznad njega, uvijek se šalimo. Skidam kapu svima. Netko povuče više, netko manje, ovisno o danu. Uskačemo jedni drugima i krpamo se. Kad radiš u svome, nije niti problem i ne gledaš na sat“, kaže. Ponedjeljak im je neradan. Umjesto nedjelje, ponedjeljak je obiteljski dan uveden prije nekoliko godina jer uz vikend pune ruke posla, predah je nužan.
Planova je puno, a širenje je sve bliže. Najnovija Edinova investicija je hladnjak za suho dozrijevanje u kojem će meso odležavati pedesetak dana, taman da Fiorentina, T-bone ili Tomahawk budu na vrhuncu kad stignu pred gosta.
Ono smo što jedemo. A domaća kvalitetna hrana ima svijetlu budućnost, osobito kada se radi onako kako to čine Karinčići. Njihova priča napreduje iz dana u dan, i to ne na Jadranskom moru niti u velikim centrima, nego u Vinkovcima, rekli bismo, malom gradu s ljubavi prema velikim okusima.
