Josip Dabro, sad već bivši glavni tajnik stranke Domovinskog pokreta, priopćio je kako je podnio neopozivu ostavku na navedenom radnom mjestu.
Naime, kako navodi, predsjednik stranke Ivan Penava odluku je prihvatio s olakšanjem, koje je sam i očekivao zbog niza razloga unazad nekoliko mjeseci.
„Zbog toga sam se odlučio na ostavku potpuno uvjeren da s tim dodatno otvaram prostor jasnijoj političkoj odgovornosti predsjedniku stranke, što relaksira rukovođenje Domovinskim pokretom i sve nas zastupnike u Hrvatskom saboru. U mojoj prirodi i mom poimanju političke odgovornosti nikada nije bilo mjesto alibiju ili skrivanju, ni kad su moji postupci opravdano ili umjetno potaknuto nailazili na javnu osudu, ni kad sam nudio ozbiljne političke inicijative potpuno prihvatljive nezanemarivom broju pripadnika hrvatskog naroda. Tako gledam i profil Domovinskog pokreta, takav karakteran politički razvoj stranke očekujem, velika većina kolegica i kolega u rukovodstvu i u Klubu zastupnika je takva i želimo isto, konačno, to vidimo kao minimum odgovornosti prema dijelu naroda koji nam je ukazao povjerenje na izborima. Daleko ću efikasnije te ciljeve moći pokušati ostvariti bez odgovornosti funkcije glavnog tajnika, kao član rukovodstva i saborski zastupnik u Klubu, jer stranačke funkcije često mogu biti alibi zbog pretjerane i neopravdane kompromisne brige za vladajuću koaliciju i niz interesa u njoj. Meni je neprihvatljivo da ti interesi guše politički karakter, ciljeve, namjere i politički profil Domovinskog pokreta kao autentične nacionalne, desne i suverenističke hrvatske stranke. Smatrao sam poštenim i formalno izbjeći poziciju na kojoj eventualno mogu otežati jasniji profilaciju politika legitimnog predsjednika stranke Ivana Penave, uvjeren da je to pravac jačanja naše pojedinačne odgovornosti i uspješnijeg profiliranja stranke, ali i svakoga od nas.”, stoji u priopćenju.
Nadalje, navodi i kako je već otpije ponudio ostavku na mjestu glavnog tajnika, kao i na mjestu u Hrvatskom saboru o čemu piše:
„Ja sam ostavku na mjesto glavnog tajnika stranke prvi put ponudio na sjednici Predsjedništva, nakon što se stvorila politička i javna histerija nakon moje privatne zabave i repertoara pjesama koje sam pjevao s prijateljima, te nakon drskog ultimatuma kolege Hrebaka, koji je posve sam siguran ne samo i ne nikako u svoje ime i ime svoje stranke HSLS-a, javno pokušao kadrovirati u Domovinskom pokretu ističući tko im je prihvatljiv a tko nije, kao preduvjet nastavka rada u koaliciji. Poznato je da sam tada ponudio javno i ostavku na mjesto u Hrvatskom saboru i potpuno povlačenje iz politike, uvjetujući to upravo načelom na koje se deklarativno pozivao Hrebak, ali i većinska stranka u koaliciji HDZ s predsjednikom Plenkovićem, te praktično kompletan politički i medijski poredak u zemlji. Zahtijevao sam jednak državni odnos prema svim totalitarizmima i simbolici dokazano neprijateljskih politika i programa prema hrvatskom narodu. To nije samo zahtjev razuma, to je bio poziv svima u politici da prestanemo biti licemjerni i u oči lagati hrvatski narod varajući ga zvučnim deklaracijama o slobodi ispod koje se otvoreno provodi afirmacija vrlo često ponižavajućih namjera i ciljeva, nasuprot potiskivanju, pritisku i progonu svega što povijesno obilježava identitet hrvatskog naroda. Želio sam strgnuti krinke sa svih, a da sam u tome uspio, najbolje se vidjelo po reakcijama sa svih strana, koje su jasno pokazale da moj “ustašluk” nije ni izbliza toliki problem, koliko je problem zahtjev za primjerenu standardizaciju društvenih i političkih odnosa u zemlji.”
Zaključuje s tim da je uvjeren kako je ovo izrazito ispravan i moralan akt u funkciji dodatnog jačanja i profiliranja Domovinskog pokreta, a bar malim dijelom i doprinos jasnoći političke scene u Hrvatskoj.
