Mlada pjevačica i autorica Sara Ana Dolić iz Nuštra, 19-godišnjakinja s oštećenjem sluha, sve je prisutnija na vinkovačkoj glazbenoj sceni.
Svoj umjetnički put gradi kroz formalno obrazovanje, nastupe i autorski rad, istodobno usklađujući dvije škole i različite interese. Glazba je, kako sama navodi, dio njezina života od najranije dobi. „Ljubav prema pjevanju vučem od malih nogu. Uvijek sam pjevušila razne pjesme“, kaže mlada Nuštarka Sara Ana Dolić. Repertoar koji ju je oblikovao uključivao je i domaću i stranu glazbu, ponajviše popularne zabavne pjesme koje su joj bile dostupne u svakodnevnom okruženju.
Danas pohađa Glazbenu školu Josipa Runjanina u Vinkovcima gdje već pet godina uči solo pjevanje, ali i Poljoprivredno šumarsku školu Vinkovci. Takva kombinacija zahtijeva dobru organizaciju i predanost. „Malo je zahtjevno ispuniti sve obveze, ali zaista se trudim zato što volim i poljoprivredu i glazbu“, ističe. Dodaje kako redovito pohađa nastavu i ulaže dodatni trud kako bi napredovala. „Ustrajem u prisustvu na svakom satu da bi što više naučila“, naglašava pritom najavljujući kako se u budućnosti planira ozbiljnije posvetiti glazbi.
Posebnu dimenziju njezina obrazovanja čini činjenica da od rođenja ima oštećenje sluha. „Od rođenja čujem 59 % na oba uha. Iako je oštećenje veliko, nije mi predstavilo nekakvu prepreku da radim ono što volim“, ističe. Prisjećajući se dolaska u glazbenu školu, navodi kako je i sama bila svjesna mogućih izazova. „Od prvog dana, čim sam zakoračila, bila sam svjesna da će mi u nekim trenucima biti teško“, prisjeća se. Važnu ulogu u prevladavanju tih izazova imala je podrška nastavnika. „Svi profesori, a pogotovo profesorica Tamara, izašli su mi ususret i temeljito su mi objašnjavali“, kaže.
Kao jednu od konkretnih poteškoća izdvaja svakodnevne situacije u razredu. „Nas je 15 u razredu. Nakon velikog odmora kolege više pričaju pa treba vremena dok se stišaju. To je možda jedna mala prepreka“, objašnjava, ali naglašava da u većini situacija nema većih problema. „Inače, sve normalno funkcionira bez obzira na moj slušni aparatić“, dodaje.
Rad u glazbenoj školi opisuje kao sustavan i usmjeren na detalje. „Ako prvi put radim neku skladbu, učimo dio po dio“, kaže objašnjavajući kako je važno razumjeti strukturu pjesme, instrumentalne dijelove i vlastitu interpretaciju. „Kad to svladam, pjevam cijelu pjesmu i ispravljam svoje greške“, dodaje naglašavajući važnost kontinuiranog usavršavanja kako bi izvedba bila što kvalitetnija.
Osim interpretacije tuđih skladbi, sve se više okreće vlastitom stvaralaštvu. Trenutno radi na novim pjesmama među kojima je i jedna koju potpisuje kao autorica teksta i glazbe. „Uskoro izlazi i moja pjesma za koju sam sama radila glazbu i tekst“, kaže ističući kako je riječ o važnom koraku u njezinoj karijeri. Opisuje i proces nastanka pjesama. „Kad mi dođe ideja, sjednem za klavir, slažem melodiju. Nekad mi treba 2-3 dana, nekad pola sata“, objašnjava naglašavajući kako inspiracija može doći u različitim trenucima.
Žanrovski se usmjerava prema glazbi koja vuče inspiraciju iz prošlih desetljeća. „Nova pjesma je više dance. Podsjeća na osamdesete, devedesete“, kaže dodajući kako svjesno izbjegava pretjerano moderan zvuk. „Nisam htjela nešto previše moderno i smatram kako će ovo biti smjer u kojem ću se izgraditi“, ističe. Iako razmišlja o međunarodnoj karijeri, naglašava važnost domaće scene. „Prvo trebam sebe izgraditi na hrvatskoj sceni da bi se plasirala na svjetsku“, kaže dodajući kako bi bila zadovoljna i stabilnom publikom u Hrvatskoj.
Nastupi čine važan dio njezina glazbenog razvoja. Sudjeluje na školskim koncertima, ali i nastupa izvan škole, na raznim događanjima. „To je zaista nešto što jako volim i nemam tremu jer stvarno uživam“, kaže o nastupima pred publikom.
Posebno mjesto u njezinu radu zauzimaju projekti koji povezuju glazbu s drugim umjetnostima i lokalnom zajednicom. Jedan od njih je „Vinkovačka glazbena priča“, koncert koji objedinjuje glazbu i književnost. „Htjela sam spojiti glazbu da se ljudi zabave, ali i da nauče nešto o našim književnicima“, kaže. Sličan pristup primijenila je i u školskom projektu posvećenom vinkovačkim autorima „Veliki odmor s vinkovačkim književnicima“ u Poljoprivredno šumarskoj školi, koji je ujedno i zahvala za predivne četiri godine. „Poslije su mi se učenici javljali da žele još takvih stvari u školi“, ističe naglašavajući pozitivan odjek među mladima.
Razvojni put Sare Ane Dolić pokazuje kako se uz upornost, organizaciju i podršku okoline mogu uspješno usklađivati obrazovanje, umjetnički rad i osobni izazovi. Njezino djelovanje na glazbenoj i kulturnoj sceni ukazuje na postupno i promišljeno građenje karijere pri čemu oštećenje sluha ne predstavlja prepreku, nego specifičnost s kojom se učinkovito nosi. Nastavi li tim tempom, njezin daljnji profesionalni razvoj ovisit će ponajprije o kontinuitetu rada, kvaliteti autorskih projekata i mogućnostima šire afirmacije na tržištu.
