Živimo u vremenu kada su ekrani postali dio svakodnevice, a roditelji su pred velikim izazovom. Iako je zabavno gledati crtiće, potrebno je pripaziti koji su podrška zdravom razvoju djeteta, a koji loše utječu na djetetovo ponašanje. Stručnjaci naglašavaju kako djeca mlađa od 2 godine ne bi trebala biti izložena ekranima, uključujući animirane filmove za djecu. Ipak, u današnjem okruženju, koje je snažno obilježeno tehnologijom, to je često teško u potpunosti izbjeći. Preporuka je da se nakon druge godine crtići uvode postupno i u ograničenoj mjeri, pa bi djeca u dobi od 2 do 5 godina trebala provoditi najviše oko sat vremena dnevno uz crtiće.
„Svom djetetu dopuštam gledanje crtića ovisno o danu, vremenu i dnevnim obvezama, a to obično traje između jednog i tri sata. U vrtiću je do podneva, a kada dođemo kući, dok se odmara, pogleda crtić otprilike sat vremena. Poslijepodne provodimo u igri i aktivnostima na otvorenom jer voli boraviti vani. Navečer, prije spavanja, često pogleda još jedan crtani film u trajanju od oko pola sata”, kaže nam Marijana Mišković, mlada majka četverogodišnjeg sina Dominika. Dodaje kako nema ništa protiv povremenog gledanja crtića. „Ne dajem mu mobitel izvan kuće kako bi se njime zabavljao”, naglašava. Prema riječima njegove majke, Dominik najviše voli gledati Peppu Pig, Psiće u ophodnji te poznate Zagu i Filipa, dok u jutarnjim satima rado prati emisiju Juhuhu.
Konkretne primjere dobrih crtića navodi psiholog Dječjeg vrtića Vinkovci Aleksandar Zjalac. „Jedan od kvalitetnijih primjera crtića za predškolsku dob je Mišo i Robin. Namijenjen je djeci od 3 do 5 godina, a epizode su kratke i tematski usmjerene na svakodnevne situacije poput godišnjih doba, bolesti, pravila i sličnih iskustava bliskih djetetu. Tu je i crtić Pip i Pop koji često obrađuje teme iz vrtićkog okruženja”, pojašnjava psiholog.
Važno je odabrati crtiće koji imaju realističnu i razumljivu radnju i likove, ali i edukativnu ulogu. Crtići bi, ističe naš sugovornik, trebali poticati kreativnost i samopouzdanje. „Danas su vrlo popularni Psići u ophodnji. Stavlja se naglasak na važnost timskog rada i zajedničko rješavanje problema. Svaki lik doprinosi rješenju, a problemi se razlažu na manje korake. Recimo, crtić Milo u kojemu mali crni mačak istražuje svijet oko sebe i upoznaje se s različitim profesijama, poput doktora, vatrogasaca, policajaca, pokazuje da je svako zanimanje važno. Dodao bih i psića Blueya koji zajedno sa svojom obitelji prolazi razne avanture istovremeno naglašavajući važnost igre, učenja i obiteljske dinamike. Kroz jednostavne, spore i kratke epizode obrađuju teme iz svakodnevnog života djece poput obitelji, prijateljstva i nošenja s emocijama”.
Gledanje crtića ne smije zamijeniti aktivnu igru, no oni potiču razvoj simboličke igre. „Primjerice, dijete vidi u crtiću kako izgleda posjet doktoru, što on sve radi, te kako liječi pacijente i to naučeno može primijeniti na igru u stvarnom svijetu”, dodaje.
Pri odabiru crtića prikladnog za dijete trebalo bi, psiholog preporučuje, izbjegavati one s nasilnim sadržajima. „Kod crtića koji to prikazuju često se događa imitacija agresije ili pogrešna percepcija posljedica. Također, bilo bi dobro izbjeći crtiće koji nemaju jasnu radnju ili poruku”, pojasnio je.
Neka istraživanja pokazuju kako prevelika izloženost ekranima može dovesti do kasnijeg problema s pažnjom, problema u ponašanju, lošije kvalitete sna te burnih emocionalnih reakcija kada se takav sadržaj prekine. Upravo zato, zaključuje psiholog, važno je naglasiti da crtani sadržaji ne smiju zamijeniti stvarne životne situacije i socijalne interakcije.
