Rijetki su oni koji žive u ovim našim slavonskim krajevima, bilo u selu ili u gradu, a da se barem jednom nisu okušali u sakupljanju šljiva. Za taj posao nekada su u seoskim domaćinstvima bili angažirani svi, žene, djeca, rodbina iz grada, pa i bake i djedovi. Iako, većina bi od istog brzo odustala i pobjegla čim bi se ukazala prva povoljna prilika za tako nešto. Nešto “plemenitiji” posao ipak dolazi nakon što su šljive pokupljene, a kom odradio svoje u kacama, jer pečenje rakije našim je starima nekada, uz žetvu i svinjokolju, bio jedan od najvažnijih poslova u godini. Rakija nije bila samo lijek za dušu i tijelo, nego i relativno siguran izvor prihoda na seoskim imanjima, odnosno u obiteljima koje su živjele isključivo od poljoprivrede. Danas su ipak neka druga vremena i ljudi rakiju proizvode uglavnom za osobne potrebe, iz gušta. No ima još uvijek i onih koji proizvode ozbiljne količine i na rakiji zarađuju ozbiljne novce. A da bi se taj posao isplatio, pričaju nam naši sugovornici koji su, razumljivo, željeli ostati anonimni, sve što proizvedu prodaju na crno. Jedan od njih proizvede i proda čak 1000 litara rakije godišnje, a kako kaže cijene se kreću od 35 do 45 kuna za litru, ovisno o starosti i kvaliteti rakije. “Nitko ne želi varati državu, uredno plaćam sve poreze i doprinose kada su drugi poslovi u pitanju, ali što se rakije tiče, to je jednostavno neizvedivo. Nakon što platim sve što je potrebno, da bi nešto i zaradio, morao bih tražiti minimalno 80 kuna po litri, a taj mi iznos neće platiti nitko. Uvijek će ljudi naći rakiju na crno po 35-40 kuna i neće im pasti na pamet da plaćaju duplo više. Znači, prisiljeni smo raditi na ovakav način”, objašnjava proizvođač rakije koji za svoj proizvod ima stalne i sigurne kupce.
Smanjene trošarine
Da od tolikih trošarina i nameta nema koristi nitko shvatili su izgleda i oni koji su za takve propise i zaduženi. Naime, novi Zakon o trošarinama donio je nove izmjene za male proizvođače jakih alkoholnih pića, odnosno za proizvođače voćnih rakija. Trošarine se obračunavaju po zapremini kotla, do 100 litara plaća se godišnji paušal od 100 kuna, a za kotao preko 100 litara godišnji paušal od 200 kuna. U iznos godišnjeg paušala uključena je neoporeziva količina alkohola od 20 litara čistog alkohola, što u naravi iznosi oko 50 litara voćnih rakija do jačine 16 gradi ili 40% alkohola. Do sada se za sve veće količine od tih 50 litara rakije plaćala trošarina od 53 kune za svaku litru čistog alkohola, a od sada će mali proizvođači voćnih rakija plaćati 50% od te cijene, ali za količine do 2.500 litara. Pretpostavlja se da će te nove odredbe vratiti stotine i stotine malih proizvođača koji su zbog velikih trošarina odustali od proizvodnje rakije, kao i smanjiti crno tržište. Hoće li se to uistinu i kada dogoditi, vrijeme će pokazati, no jedno je sigurno, rijetko tko će rakiju platiti više od 40 kuna po litri.
Najbolja je Bistrica 
Danas se u našim krajevima rakija proizvodi uglavnom od bijele šljive, takozvane “Cerićanke”, a nerijetko i od plavih sorti, uglavnom onih novijih, kao što su Stanley, Čačanska rodna, Čačanska ljepotica i druge. No, pravi znalci kada su rakije u pitanju, uvijek će reći da je najbolja šljivovica, pa i voćna rakija općenito, ona od starovirske sorte plavih šljiva koje se većina dobro sjeća jer je bila nezaobilazan dio svakog voćnjaka i dvorišta. Radi se naravno o šljivi Bistrici, koja u današnje vrijeme nestaje i sve je rjeđa, a samim time i rakiju od iste sve je teže nabaviti, a i platiti. Neujednačene rodnosti, izrazito neotporna na moderne bolesti, ali i nepredviđene vremenske uvjete, koji su u posljednjih nekoliko godina više pravilo nego iznimka, Bistrica je kod proizvođača koji se proizvodnjom rakije bave na veliko, postala sorta koja se više ne isplati saditi i uzgajati. Na žalost je tako, jer rijetko se koja moderna sorta može mjerit s Bistricom po kakvoći, aromi i količini sladora, koji je neophodan za dobivanje što više litara rakije po kazanu. Na tržištu danas možemo pronaći uistinu svega i svačega, no jedno je sigurno, oni pravi ljubitelji dobre kapljice znaju što valja i gdje to pronaći, a kvalitetu su spremni i dobro platiti, jer od rakije nismo samo veseli, ona je desetljećima ljudima s ovih prostora bila i lijek za brojne bolesti, ali i izvor dodatne zarade u teškim vremenima.
