U prvom desetljeću nakon Dugog svjetskog rata započeo se mijenjati odnos prema rijeci Bosut. Zbog interesa i zalaganja lokalnih vlasti 1954. godine izgrađena je brana na lokaciji Trbušanci. Ona je regulirala protok i vodostaj rijeke, naročito za vrijeme dužih suša na potezu od Stare do Nove brane.Premda se o Bosutu počelo drukčije razmišljati, čak i o njegovim plovidbenim mogućnostima u ekološkom pogledu nije došlo do većih promjena. U Bosutu i na njegovim obalama završavao je različit otpad i smeće kojega je u gradu koji se počeo industrijski razvijati bilo sve više. U Bosutu završavao je otpadni materijal iz Veterinarskog zavoda, iz opće bolnice i gradske kanalizacije. Otpadne vode tvornice Proleter, kasnije Vintex, tvornice koža Cibalia, Klaonice, Gradskog kupatila, onečišćenih pritoka Nevkoša i Ervenice, te septičkih jama, otpadnih voda sa stočarskih farmi, a bilo ih je nekoliko, završavale su u Bosut.Na obalama Bosuta bilo je stotinu divljih smetlišta. Raznovrstan otpad bacao se u rijeku i istresao na njegove obale. Slično je bilo s bosutskim pritocima i prokopanim kanalima. Nesavjesni i neodgovorni ljudi bacali su u Bosut i na njegove obale razne kemikalije, uginule životinje, stare štednjake i hladnjake, čak olupine automobila, građevinski otpad, dijelove namještaja, plastiku, papir, kućno smeće i sve drugo moguće smeće. Južno od Vinkovaca između kanala Bazjaš i rijeke Bosut dugo vremena nalazilo se privremeno gradsko smetlište, tada najveće odlagalište smeća u ovom kraj.
Bila je to prava ekološka bomba uz Bosut, opasnost u ekološkom smislu za rijeku, ali i okolnu šumu, površinske i podzemne vode i zrak cijelog Pobosuća. Veliki problem bilo je slijevanje voda opterećenih otpadnim tvarima s obradivih poljoprivrednih površina. Pesticidi, herbicidi i umjetna gnojiva bili su glavni izvori onečišćenja. Njihov dotok do Bosuta odvijao se i putem podzemnih voda u prostorima koji su najbliže Bosutu. Sve to uzrokovalo je velike prirodno-geografske promjene u kemijsko-fizikalnim i bakteriološkim svojstvima vode i bitno utjecalo na razvitak i opstanak domicilne, ali i naseljene flore i faune Bosuta, njegovih pritoka i prokopanih kanala. Bosutska voda bila je desetljećima onečišćena uljima, mastima, fekalijama i ostalim otpacima. Boja vode varirala je od tamno zelene, crno-smeđe ili sivo-mliječne do tamne. Snažno je bila zamućena s primjetnim mirisom na trulež i plijesan. U takvim uvjetima prekomjerno se razvijala organska masa na dnu i površini rijeke. Rast visokog vodenog bilja i fitoplanktona bio je prevelik. Sve to uzrokovalo je, posebno ljeti, i u toplijim vremenskim uvjetima dugotrajne anoksije koje su rezultirale pomorom riba i drugih bića u Bosutu, zijevom. Ta voda nije bila povoljna za život riba, ribolov ili kupanje.
Takva stanja imala su za posljedicu nemogućnost opstanka faune dna, a time i cjelokupno uravnotežene biocenoze.Odnos prema vodama kao značajnom prirodnom resursu i njihovoj zaštiti na globalnoj, nacionalnoj i lokalnoj razini u zadnja tri desetljeća znatno se promijenio. Zahvaljujući tome i aktivnosti lokalnih aktivista i udruga za zaštitu prirode ekološko i hidrološko stanje Bosuta znatno se popravilo. Osim redovite košnje, sječe šiblja i stabala, izmuljenja korita, obnove propusta, održavanja obale, u proteklim godinama radilo se i na uređenju obala. Mijenjala se i svijest građana. Od sredine pedesetih godina 20. stoljeća, osim ribiča, Bosut je privlačio i sve veći broj izletnika. Uz izletište na Sopotu gdje su izgrađeni izletnički domovi nekoliko vinkovačkih poduzeća, niknule su i prve vikendice. Šezdesetih godina 20. stoljeća uređeno je izletište na Novoj brani, a počele su nicati i prve vikendice, da bi se tu kasnije razvilo vikend naselje.
U šumskom dijelu Novi Kunjevci sagrađen je motel Kunjevci koji je s uređenim okolišem postao omiljeno izletište Vinkovčana. Bosutske obale uređene su i u samom gradu od Stare brane do mosta. Obje strane obale popločane su od zgrade Hrvatskih voda do mosta. Od mosta do Sopota uređena je šetnica na kojoj se svakodnevno mogu susresti šetači svih uzrasta. Bosut je tako postao ukras Vinkovaca, a Vinkovci u pravom smislu riječi grad na Bosutu.Promjene su se događale i u naseljima uz Bosut. Nekada zapušteni izvor na Šlajsu između Štitara i Županje označen je i uređen, a obnovljena je i oronula kapelica koja se tu nalazi. Uređene su obale i napravljen novi most preko Bosuta kod Gradišta.
Do velikih promjena došlo je u slavonskoj Veneciji, Cerni, koja se razvila uz Mali i Veliki Bosut i bosutsku pritoku Biđ. Uz Gradac uređeni su i drugi priobalni dijelovi, prokopan kanal Krajc i sagrađeni novi mostovi, ima ih 9. Poznato je kako se u Cerni smještenoj uz bosutske krivine i Biđ u prošlosti nalazilo čak 12 mostova. Obale Bosuta uređene su u Andrijaševcima i Rokovcima, a uz kanal Bazjaš prema preljevnici sagrađene su vikendice.
Život stanovnika Nijemaca oduvijek je bio vezan uz Bosut. Tako je i danas. Izgradnja ustave kod Lipovca kojom je u tom dijelu Bosuta osiguran stabilniji vodostaj otvorila je stanovnicima općine Nijemci uz ostalo i mogućnosti za razvitak ruralnog turizma. Nabavkom broda Sv. Katarina i uređenjem Sopotca, centra za promatranje ptica Nijemci i okolna naselja postali su zanimljivom destinacijom ljubitelja prirode i riječnoga turizma.
Do izgradnje uređaja za pročišćavanje voda 2005. g., u Vinkovcima nije postojalo kvalitetno ili uopće nije bilo mehaničkog i kemijskog prečišćavanja otpadnih voda koje su se slijevale u Bosut. Kanalizacijski odvodi iz kuća sagrađenih uz Bosut i glavna gradska kanalizacija izravno su se slijevale u Bosut. Izvedene su i neke značajne građevine presudne za kontrolu i regulaciju vodnog režima posebno u nepovoljnim sušnim hidrološkim uvjetima među kojima posebnu pozornost zaslužuje pregrada Lipovac koja je sagrađena 2008. godine, tim prije jer je ranijom izgradnjom zapadnog lateralnog kanala Biđ polja, Bosut ostao bez dotoka voda s toga područja. Problem regulacije vodnog režima nastao razaranjem Nove brane za vrijeme Domovinskog rata 1991. g., riješen je privremenom zemljanom ustavom Trbušanci podignutom 1998. g. koja je preuzela njezinu funkciju.
Poduzete mjere i aktivnost koje su provođene posljednjih desetljeća, donekle popravile su prilike i djelomično revitalizirale Bosut, no je li to bilo dovoljno? Na površini vode postavljane su plutajuće zapreke kako bi se sakupljala i potom uklanjala biljna masa s površine vode mehaničkim putem te izvodili zahvati u cilju povećanja protoka vode i slično. Na taj način izravno se utjecalo na uređenje krajobraza i vršio poticaj na veću orijentaciju i privrženost domicilnog stanovništva Bosutu i njegovim pritocima za rekreaciju i sportski ribolo. Kako se na Bosut gleda kao na potencijalnog pokretača razvitka drugih djelatnosti, a ne samo kao potencijal za navodnjavanje kojim bi se ratarska proizvodnja trebala unaprijediti u kvalitativnom i kvantitativnom smislu, već i u mogućnostima vezanim za razvitak turizma, trebalo bi učiniti više od učinjenoga do danas. Nužno je osigurati uvjete kako bi se živjelo u skladu s prirodom i lokalno i globalno, što je realna opcija koja omogućava opstanak života na Zemlji u cjelini, ali i u njezinom svakom kutku, pa i uz Bosut.
Intenziviranje rada na zajedničkim projektima vezanim za ekologiju, zdravlje, rekreaciju, sport i turizam kako bi se valorizirali bosutski potencijali zadaća je svih koji žive uz njega. Osim što je neprocjenjiva prirodna baština koju smo naslijedili od naših predaka Bosut spaja ljude i prostore.
