I ove godine Vinkovci, koji su i sjedište udruge, bili su domaćin Kongresa Hrvatske udruge djelatnika hitne medicinske pomoći s međunarodnim sudjelovanjem. Kongres, 22. po redu, od 18. do 21. listopada održan je pod nazivom “Učimo na iskustvima”. Uz raznolik program, ispunjen brojnim stručnim i znanstvenim predavanjima, radionicama i tribinama, ove godine organizirana je i atraktivna simulacija prometne nezgode s više ozlijeđenih osoba uz spašavanje, između ostaloga, i putem specijalnog helikoptera, koji je za ovu prigodu stigao iz Italije, jer Hrvatska još uvijek tako nešto nema. Dva automobila, od kojih jedan u plamenu, vatrogasne i policijske sirene, helikopter koji odvozi unesrećene. Spektakularna je to bila vježba koju su građani Vinkovaca mogli vidjeti na Trgu Vinkovačkih jeseni. Većina je bila oduševljena, pogotovo oni najmlađi. No, cilj vježbe nije bio zabaviti publiku, nego ukazati na to koliko ovakve situacije mogu biti opasne i pogubne, te koliko truda, ljudstva i tehnike mora biti angažirano u spašavanju ljudskih života. Vrlo je važno stoga da sve te službe budu i valjano opremljene, a to često kod nas nije slučaj. Prva prava reorganizacija hitne službe dogodila se 2011. godine, kada je ta služba izdvojena iz sustava Domova zdravlja i kada je to bio veliki korak naprijed u organizaciji i opremanju timova. “Ustrojene su tada zasebne firme pri županijama, odnosno zavodi za hitnu medicinu. Dobili smo tom prilikom unificiranu opremu i sredstva za rad, nove automobile, došla je nova uprava, nova tehnologija. Na početku se sve pokazalo dobro što se tiče poslodavca čak nam je i edukacija bila na istoj razini. Onda su se pojavili neki drugi izrazi i nadstandardi što se tiče poslodavaca i ministarstava. Pojavile su se županije i gradovi koji su mogli dati nešto više novca hitnim službama, što je značilo i više kvalitetnije i modernije opreme. Rezultat svega je upravo ono protiv čega smo se borili od samih početaka rada naše udruge, a to je nejednakost između timova hitne pomoći u Hrvatskoj. Za nas je ljudski život isti živio čovjek na otoku, u brdima, u Slavoniji ili bilo kojem drugom dijelu Republike Hrvatske mora imati pravo na istu stručnu pomoć kakva je u Zagrebu, kakva je u Rijeci, Varaždinu, Splitu ili bilo gdje drugdje”, priča nam Danijel Šota, predsjednik Hrvatske udruge djelatnika hitne medicinske pomoći.
Kao primjer navodi aparate za reanimaciju pacijenata, koji u biti zamjenjuju čovjeka i to rade jako dobro, jer ne umaraju se nego rade jednakim intenzitetom, a to može puno značiti pogotovo ako se reanimacija radi na polju, ulici ili na cesti. Na žalost takve aparate, kao i drugu sličnu skupu opremu imaju samo najbogatije županije i gradovi. “Mi inzistiramo na tome da oprema mora biti unificirana kao i edukacija jer je život pacijenata jednako vrijedan bilo gdje on živio. Isti slučaj je i s automobilima, nije bilo pitanje hoćemo li mi voziti najbolje automobile, nego je samo bilo pitanje da prostor koji je važan za pacijenta, onaj stražnji prostor u vozilu kao i ovjes, budu prilagođeni tako da pacijent ne osjeti rupe na cestama”, ističe Šota. Osobno je, kaže, imao prilike sudjelovati u radu službi na vježbama u Italiji i Njemačkoj, gdje je sudjelovao na intervencijama i promatrao njihov način rada, te uvidio kako se samo s kvalitetnom opremom mogu postići vrhunski rezultati u spašavanju ljudskih života. “Nismo htjeli biti inicijatori promjena, nego samo ukazati na potrebu da netko iz naših ministarstava ode van i da vidi što je dobro i da to prilagodimo našim uvjetima. Nedavni događaji koje smo imali prilike vidjeti po medijima pokazuju da u sustavu nešto ne štima. Ne može se dogoditi da ne postoji tim koji će doći na intervenciju, naravno da uvijek postoje situacije kad će se dogoditi dvije, tri ili pet intervencija u isto vrijeme. Međutim, to se uvijek može prilagoditi sustavima drugačijeg načina rada, organiziranjem ekipa, jer smo tamo, konkretno kod ekipe iz Zaprešića vidjeli da je mogla stići ekipa iz Zagreba da ih je netko zvao jer su bili bliži, ali nitko nije reagirao prema Zagrebu nego su reagirali prema svojoj županiji jer nemaju ingerenciju za drugu županiju. Život pacijenta je bio ugrožen i to se ne bi smjelo događati. Trebalo je zvati prvu slobodnu ekipu pa čak, što mi i predlažemo, nabaviti helikopter koji mi nemamo i koji treba što prije uvrstiti u sustav rada hitne medicinske pomoći”, naglašava Šota.
Što se tiče helikoptera za potrebe hitne službe, koliko god se ta ideja činila skupom i neizvedivom ipak bi županije, općine i gradovi trebali razmišljati o tome da je prva i osnovna stvar u sustavu zdravstva upravo hitna medicinska pomoć. Utopija je da svaka županija ima svoj helikopter, no svaka od četiri regije to bi si mogla priuštiti, a s obzirom da smo turistička destinacija i kroz našu zemlju godišnje prolazi veliki broj turista, to bi trebala biti i obveza. Razgovarajući s predstavnicima raznih udruga i timova hitne medicinske pomoći, prilikom održavanja Kongresa, dolazimo do zaključka da je zapravo najveći problem kod nas što još uvijek nemamo pravilnik o radu hitne medicinske službe, iako oni konstantno inzistiraju na izradi istoga. Kako kažu, zakonom o hitnoj medicinskoj pomoći ujednačili bi se uvjeti u svim dijelovima Hrvatske i izbjegli bi se svi nedostaci koji stvaraju probleme djelatnicima i ugrožavaju pacijente. Ne može se primjerice dogoditi u Njemačkoj da pacijent nema istu zdravstvenu skrb u Münchenu kakvu ima u Hamburgu. To je sve skupa zakonom predviđeno i jednostavno riješeno tako da su svi pacijenti zbrinuti na pravi način.
