Priča o Dugoj ulici se nastavlja – dugačka ulica, duga povijest, pa onda i duga priča o njoj. Arhitektonski i stilski osobita je i kutna katnica na istočnom spoju Glagoljaške i Duge ulice. Izgrađena je oko 1860. g. i ima odlike kasnobaroknoga graditeljstva s elementima klasicizma. Zabatno pročelje prema Glagoljaškoj ulici obilježavali su slijepi dvojni otvori u prizemlju i na katu. Novijim preuređenjem su ponovno otvoreni. Pročelje prema Dugoj ulici pomaknuto je izvan utvrđene ulične crte prema nogostupu. U njegovom je prizemlju trijem (svodovi) otvoren prema ulici lukovima nejednakih raspona. Iznad lučnih otvora prizemlja na katnom dijelu se nalazi šest udvojenih pravilno raspoređenih prozora s ukrasima koji uokviruju prozorske otvore. Nad njima se nalazi potkrovni vijenac koji završava punom polukružnom balustradom. Zgradu pokriva visoko mansardno krovište zasječeno na zabatima.
U njezinom prizemnom dijelu oduvijek su se nalazile trgovine prije Drugoga velikoga rata: Smolića, Vučenova, Ostojića, obućarska radionica Mije Kopića, a šezdesetih godina 20. stoljeća se tu nalazila poznata vinkovačka trgovina »Delikatesa«.
Uz nju u pravcu gradskog središta, ali unutar utvrđene ulične crte nalazi se zgrada sagrađena u 19. stoljeću koja pripada historicističkom stilu.
Odlike toga stila su sačuvane u katnom dijelu. Njega obilježavaju udvojeni prozorski otvori te balkon s balkonskim vratima i prozorom.
Uočljivi su i još uvijek sačuvani ukrasi koji uokviruju prozorske i balkonski otvor, šteta je što je katni dio pročelja zapušten.
Kao druge i ova je vinkovačka ulica u proteklom desetljeću pretrpjela značajnije promjene.
Do vizualne izmjene došlo je i na relativno novijoj zgradi na južnoj strani ulice koja se nalazi ispred hotela Slavonija gdje je zbog požara krovišta došlo do promjena u izgledu zgrade ali i užeg okoliša kojega je krasio zeleni pojas s nekoliko stabala i starom platanom koja je posječena.
U dijelu ulice od križanja s Glagoljaškom do križanja s Ulicom Josipa Kozarca odnosno s Ulicom Ivana Gorana Kovačića s obje strane bilo je sagrađeno je nekoliko građevina s lijepo ukrašenim pročeljima i kolno-pješačkim ulazima odnosno vežama koje su djelomice sačuvane do danas.
Izgradnjom modernih zgrada, prvo velike moderne Robne kuće koja se nazivala »Vinkovčanka«, zatim PC Gracija, PC Europa, a kasnije i drugih, izmijenjen je raniji izgled ulice.
Kraće vrijeme na sjevernoj strani ulice dok nije izgrađena robna kuća, na mjestu starih srušenih kuća nalazila manja tržnica.
U starim prizemnicama koje su se tu nalazile do sredine sedamdesetih nalazile su se obrtničke radnje i dućani od kojih je u periodu između dva svjetska rata najpoznatija bila trgovina lovačkim oružjem, streljivom i drugom lovačkom opremom koja je djelovala u sklopu poduzeća »Venator«.
Vlasnik »Venatora« poznati vinkovački poduzetnik Martin Balling je bio glavni snabdjevač kraljevskog dvora takvom opremom i jedan od najvećih snabdjevača takvom robom na području jugoistočne Europe.
Dotrajale i stare zgrade vremenom su zamjenjivale nove, modernije, funkcionalnije i primjerenije suvremenome načinu življenja, no ne i primjerene dotadašnjem arhitektonskom skladu ulice. Zbog toga je naročito na sjevernoj strani ulice nastao arhitektonski nesklad.
No, vidljivi su i primjeri kako je moguće spojiti staro i novo odnosno kako izvršiti funkcionalnu obnovu građevine koja ima uočljiva stilska obilježja.
Na stjecanju Glagoljaške i Duge ulice se na sjevernoj strani nalazi prizemnica sagrađena u historicističkom stilu u drugoj polovici 19. stoljeća. Prepoznatljivost stila se očituje na ukrasima pročelja, posebice reljefnim prikazima mitoloških motiva.
Premda je od nastanka do danas nekoliko puta obnavljana, čak i veoma loše, posljednjom je obnovom, koja ju je vratila gotovo izvornom obliku, ponovno postala građevina visokih stilskih i estetskih vrijednosti. Ranije su se u njoj nalazile trgovine. Između dva velika svjetska rata tu se nalazila poznata trgovina s željeznom robom Dragutina Bohunickog, a šezdesetih godina 20. stoljeća trgovina namještajem osječke tvornice »Mobilia Ivo Marinković«. Danas je u njoj smještena poslovnica banke. Od nje pa do križanja s ulicom Ivana Gorana Kovačića došlo je do velikih promjena.
Prvo je 1977. g započela izgradnja robne kuće »Vinkovčanka«. Robna kuća je izgrađena u rekordnom roku. Temeljni kamen je položen 22. listopada 1977., a radovi otpočeli idućeg proljeća trajali su nešto duže od godinu dana. Bila je to četrnaesta robna kuća u sustavu zagrebačke » Name«. Kupcima je prigodom otvaranja ponudila pedeset tisuća artikala na pet tisuća metara četvornih prodajnog prostora. Nepuno desetljeće kasnije proširila je asortiman za daljnjih tridesetak tisuća artikala. Sadržaj je obogatila uslužnim djelatnostima i ne samo da je postala robna kuća Vinkovčana i stanovnika vinkovačke općine već i stanovnika susjednih općina i republika. Zbog neorganiziranosti i inertnosti ondašnje trgovačke mreže, Vinkovčani odlazili kupovati u druga mjesta i u tamošnjim trgovinama ostavljali značajna novčana sredstva. Skupština Općine Vinkovci odlučila je da izgradnju suvremenog trgovačkog centra povjeri jednoj od najstarijih i najorganiziranijih trgovinskih organizacija u Hrvatskoj zagrebačkoj »Nami«. Robna kuća »Vinkovčanka« otvorila je vrata potrošačima 12. travnja 1979. Bogatom ponudom od oko 80 000 artikala i novim načinom ponude i prodaje roba RK »Vinkovčanka« pripomogla je da Vinkovci postanu trgovački centar za šire područje istočne Slavonije i Posavine.
Kao što danas Vinkovčani odlaze u shopping centre Osijeka i drugih gradova Hrvatske i susjednih zemalja tako su kupci iz uže i šire okolice dolazili u kupovinu u Vinkovce. Na ulicama i parkiralištima Vinkovaca mogli su se vidjeti automobili s registarskim oznakama gradova iz Bosne i Hercegovine i Srbije.
Od 156 djelatnika koji su zasnovali radni odnos 1979. godine broj djelatnika se povećavao prema obujmu posla, da bi prije početka ratnih operacija u robnoj kući bilo zaposleno 207 djelatnika.
U ratnoj godini, TP »Nama« Zagreb i RK »Vinkovčanka« dali su maksimalan doprinos u Domovinskom ratu na vinkovačkom i vukovarskom području kroz pomoć u snabdijevanju garde i HV od prvih dana rata.
Odlukom Kriznog štaba Općine Vinkovci RK »Vinkovčanka« je određena za nositelja snabdijevanja svih postrojbi HV i MUP-a. na vinkovačkom području tijekom rata. U robnoj kući je tijekom rata punih 7 mjeseci bila smještena privremena vinkovačka bolnica kao i sklonište za 120 do 170 građana koji su tu boravili gotovo 3 mjeseca. Tu je bilo smješteno 60 prognanika iz Mikluševaca.
Gospodarska kriza s kraja osamdesetih prošloga stoljeća koja je utjecala na kupovnu moć stanovništva, potom ratna događanja i ekonomski problemi u poratnim godinama djelovali su i na poslovanje ove robne kuće. Nakon 19 godina rada RK »Vinkovčanka« je 1998. g. prestala s radom, a na njezinom mjestu započela je s radom nova robna kuća koju je otvorila tvrtka »EUROSHOP« sa sjedištem u Splitu.
Godine 2006. zgradu je kupio i adaptirao splitski poduzetnik Željko Kerum.
U prostoru između kutne zgrade gdje je smještena poslovnica banke i zgrade nekadašnje robne kuće »Vinkovčanka«, prvo je izgrađen stambeno poslovni kompleks s nazivom Gracija. Između nje i robne kuće nalazio se mali trg s prolazom prema parkiralištu koje se nalazi na sjevernoj strani zgrade.
Godine 2012. na tom je prostoru započela izgradnja nove građevine u kojoj se danas nalazi trgovina New Yorker.
Prilikom iskopa temelja na tom je mjestu otkriveno senzacionalno nalazište iz rimskog razdoblja u kojem je pronađena vrlo vrijedna zbirka rimskog srebrnog posuđa. No, nije to sve. Nešto stariji Vinkovčani sjećaju se kako je već ranije prigodom rušenja starih kuća i pripreme terena za izgradnju robne kuće Vinkovčanke, osamdesetih godina 20. stoljeća u zidu pomoćne prostorije kuće obitelji Šimunić pronađen je ćup pun zlatnika iz turskog perioda.
Odatle, pa do Malog parka još uvijek ima starih zgrada i vrtova, tko zna možda još netko nešto pronađe i otkopa. Takvi su Vinkovci, gdje god u središtu grada udariš krampom i zabodeš ašov, tko zna što te čeka !?
