Antinčanin Antun Flinčec ove je godine objavio svoju četvrtu knjigu. Nakon “77 godina nogometa u Antinu” u suautorstvu s Marinom Kovačevićem (2011.), te knjiga “Antin narodno ruho – Fotografijom protiv zaborava” (2014.), i “Antin kroz ratove” (2016.), izašla je i knjiga “Starovirski Antin”.
Antun Flinčec veliki je zaljubljenik u povijest, a zadnjih desetak godina intenzivno proučava lokalnu povijest, prvo svoje obitelj, a onda i svoga rodnoga mjesta i kraja. “Nova knjiga donosi povijesni pregled kroz nekih osam stoljeća, od 1267., kada se prvi put spominje Antin pa negdje do 80-ih godina prošloga stoljeća, do kada se može govoriti o tom nekom “starovirskom” Antinu. Htio sam prikazati povijest mjesta i taj nekadašnji način života”, ističe Antun Flinčec.
A već deset godina građu prikuplja iz različitih izvora. “Antin je bio okupiran i puno toga je uništeno, ali kada sam krenuo u istraživanje pokazalo se kako se od onoga što su mještani uspjeli sačuvati i što čuvaju u usmenoj predaji, onoga što se može pronaći, koliko god ta građa bila raštrkana, u arhivima, knjižnicima, muzejima, na internetu i drugdje, može stvoriti zanimljiva priča. A bez obzira na to što je riječ o malom selu, ono ima svoju povijest, svoju tradiciju, svoje običaje, svoje ljude, neke zanimljivosti, puno toga što je vrijedno zabilježiti”, ističe Antun Flinčec.
A puno toga je i zabilježeno u knjizi “Starovirski Antin”, od prvoga spomena mjesta, preko turskog vremena, svjetskih ratova, školstva, nogometa, lovstva i vatrogastva, vjerskog života, običaja, praznovjerja, sličica iz života, mjesnog govora, prezimena, areholoških lokaliteta…, a sve popraćeno mnoštvom fotografija, zemljovida i različitih dokumenata. “Kada se to stavi na jedno mjesto i složi kronološki, ljudi to vole pogledati i proći cijelu knjigu jer ih zanima što je na drugoj stranici, što još ima, kakva fotografija, dokument, zanimljiva priča ili podatak”, ističe Antun Flinčec.
A nakon “Starovirskog Antina” u pripremi je još nekoliko knjiga: “Antin u II. svjetskom ratu”, “Čaglin 22.-24. siječnja 1944. godine – Neka druga priča”, “Antin – Priče iz djetinjstva” te “Hermagrad i Baćino” o arheologiji Antina i okolice. Realizacija će, naravno, ovistiti o financijskim mogućnostima i pomoći sponzora, a najvažnije je ne biti u minusu. “Od takvih knjiga se ne zarađuje. Ja to radim zato što to volim i zato što će doći neki novi klinci poslije nas, koji će imati sve to na jednom mjestu i bit će im lakše i neće morati kao ja tražiti po knjižnicama, antikvarnicama i koje kuda neku knjigu o Antinu, koja u stvari nikada nije ni postojala. Sada postoji”, ističe Antun Flinčec.