Veći i manji gradovi diljem svijeta prepoznatljivi su po svojim trgovima i parkovima. To su mjesta okupljanja mjesnog stanovništva, ali i drugih posjetitelja u različitim prigodama. Kao u velikim tako i u malim gradovima ima ih više, no tek manji broj ima status središnjeg, glavnog trga. Trgovi i parkovi su zapravo ogledalo grada.
I Vinkovci su grad koji ima deset trgova i nekoliko parkova, no jedan ima posebno mjesto i značenje te središnji položaj u staroj gradskoj jezgri. U dugoj i burnoj prošlosti grada nekoliko puta mu je mijenjano ime. Danas se naziva Trgom bana Josipa Šokčevića, a u njegovom sklopu nalazi se lijepi i sjenoviti park kojega Vinkovčani nazivaju Veliki park. Radovi na temeljitoj rekonstrukciji i uređenju parka su pri kraju i bit će dovršeni do Dana grada. Od utemeljenja do danas kroz proteklih 150 godina izgled parka nekoliko puta se mijenjao, nekad u većoj, a najčešće u manjoj mjeri. U posljednja dva desetljeća izrađeno je nekoliko studija o temeljitom uređenju parka kako bi dobio novu vizuru. U nekoliko navrata izvršene su i neke izmjene u popločavanju staza, njihovim smjerovima, razmještaju kioska, uređenju fontane, postavljanju info ploča, cvjetnim i travnim alejama, sadnji breza na sjevernom rubu parka i slično. Konačno ove godine izvršena je totalna rekonstrukcija u sklopu uređenja cjelokupnoga Trga, počev od postavljanja spomenika banu Josipu Šokčeviću do uređenja spomenika sv. Trojstva. Kako se kod ranijih zahvata spominju imena načelnika, gradonačelnika i ostalih za čijega je upravljanja gradom park uređivan zašto ne spomenuti i odati priznanje aktualnom gradonačelniku Ivanu Bosančiću i njegovim suradnicima koji su sudjelovali u realizaciji ovog projekta. I ne samo njega već i niza drugih manjih zahvata na poboljšanju komunalne infrastrukture i estetskog uređenja grada koji su vidljivi u raznim dijelovima grada. U početku park je imao obilježja baroknog geometrijski oblikovanog perivoja u čijem se središnjem dijelu nalazio zavjetni spomenik sv. Trojstva. Kako je u izgledu parka došlo do velikih promjena na koje ćemo se lako i brzo priviknuti, a onaj stari zaboraviti, cilj ovoga zapisa je sačuvati sjećanje na stanje i izgled parka kojega su poznavale generacije Vinkovčana kakav god da je bio jer je bio dio njihove svakodnevice. U urbanom i arhitektonskom smislu Vinkovci imaju kontinuitet kojega u svakom slučaju treba uvažavati i produžavati.
Današnja gradska jezgra Vinkovaca nastajala je početkom 18. stoljeća kada su Vinkovci ušli u sastav Vojne granice. U razdoblju od 1750. do 1800. godine izgradili su Graničari sve značajnije zgrade današnjega središnjeg dijela Vinkovaca koje su okruživale veliki trg, tzv. „Paradier platz“ na kojemu su se vršile smotre graničarskih vojnika iz cijele Pukovnije. Kada su vojne vlasti izgradile vojno vježbalište s druge strane Bosuta, nasuprot današnjeg parka Lenije tzv. „Exercir platz“ na tom su mjestu za vrijeme općinskog načelnika Adolfa Albrechta 1868. godine zasađena stabla i tako utemeljen park. U vrijeme načelnika Nikole Jankovića park je proširen i uređen u francuskom stilu. Sa starih razglednica i fotografija vidljivo je kako je park s južne i istočne strane prvobitno bio okružen niskom drvenom ogradom. Kasnije umjesto te ograde park je okruživala živica. U prvoj polovici 20. stoljeća park je bio okružen žičanom ogradom. Iz starih zapisa i fotografija također doznajemo kako se u parku koncem 19. i početkom 20. stoljeća, negdje do Prvog svjetskog rata nalazila tržnica, pijaca. Uz staze nalazili su se drveni stolovi i u početku jednom, a kasnije i dva puta tjedno, u tzv. pijačne dane održavala se tržnica gdje su se građani Vinkovaca snabdijevali voćem, povrćem, mliječnim proizvodima, živinom i drugom robom koju su na tržnicu donosili proizvođači iz Neudorfa i drugih okolnih sela. U periodu između dva svjetska rata i tijekom Drugog svjetskog rata tržnica je premještena na prometnicu uz istočni i južni rub parka odnosno u dijelove ulica koje se spajaju s njim ili pak počinju od njega. O vrijednosti parka govore i podaci da je dvostruko zaštićen. Prvo kao kulturno povijesna cjelina ( arheološka baština i zaštićena povijesna struktura ) i drugo kao spomenik parkovne arhitekture. Vinkovački park je desetljećima bio mjesto okupljanja i boravka djece, mladeži i stanovnika tzv. treće životne dobi posebno u vrelim ljetnim danima kada je svojom sjenovitošću i debelom hladovinom predstavljao oazu u kojoj su se lakše podnosile i nekada paklene panonske vrućine. Uz značenje u mikroklimatskom smislu nije zanemarivo ni njegovo estetsko značenje i ljepota kojom izgledu središta Vinkovaca daje svježinu i poseban šarm.
U toplijem dijelu godine, posebice u proljetnom i ljetnom razdoblju park je bio prostor okupljanja Vinkovčana zbog različitih događanja. Obično nedjeljom, a i za vrijeme blagdana nekada je građane zabavljala banda, vinkovački puhački orkestar. U doba kada u Vinkovcima nije bilo javnog prijevoza već su se građani prevozili fijakerima kojih je u Vinkovcima bilo na desetine uz istočni i južni rub parka vinkovački fijakeristi su strpljivo čekali svoje mušterije. Kasnije, fijakeriste su zamijenili vinkovački taksisti kojih je također bilo nekoliko. I jedni i drugi najčešće su prometovali na relaciji od središta grada prema željezničkom kolodvoru i obrnuto. Vinkovci su se tada razvijali u značajno željezničko čvorište i od graničarskog naselja postajali grad željezničara. Nakon drugog svjetskog rata u sjeverozapadnom dijelu parka postavljeno je spomen obilježje strijeljanim domoljubima u vrijeme II. svjetskog rata koje je 1987. godine u potpunosti izmijenjeno. U međuvremenu, sredinom pedesetih, uklonjena je žičana ograda koja je s južne i istočne strane odvajala park od tada vrlo frekventnih prometnica Duge i Zvonimirove ulice. Isto tako uklonjeni su stari drveni kiosci i živica koja je park obrubljivala na sjevernoj i zapadnoj strani i nalazila se između staza i aleja koje su krasile travnjaci i različite vrste cvijeća i ukrasnog grmlja.
Nakon osamostaljenja Hrvatske godine 2000. podignuto je spomen obilježje stradalim u Domovinskom ratu „Ruža Hrvatska“ u sklopu fontane koja se nalazi u parku, rad vinkovačkog akademskog slikara i kipara Ivana Križanca. Prema pisanim izvorima na mjestu današnjeg parka nalazile su se ruševine rimskih Cibalae koje su početkom graničarskog razdoblja zatrpane šljunkom i pijeskom zbog izgradnje Paradier platza. Pretpostavljalo se kako bi se baš na tom prostoru moglo naići na ostatke rimskog Foruma, pa je 2013. g. izvršeno georadarsko snimanje i otvaranje nekoliko sondi kako bi se utvrdilo jeli to točno. Time je započela i prva faza rekonstrukcije parka kojom prigodom je spomen obilježje podignuto poginulim borcima NOB-e uklonjeno. Vjerujem kako se nešto stariji Vinkovčani sjećaju malog drvenog Imerovog kioska, na zapadnom početku parka, nasuprot zgrade muzeja i njegovih šećerom prelivenih jabuka, zimskog sladoleda, čokoladnim „filom“ ispunjenih „svilenih“ i „ljutih“ mentol bombona, lizalica i raznih vrsta šećernih šipki, posebno onih koje je pravio sa sitno sjeckanim orasima. Kad bi se djeca koju su u muzej i park nedjeljom i praznikom dovodili roditelji dobrano „umusala“ i „isflekala“ slasnim jabukama, sladoledom i šećernim šipkama pomoć su tražili na česmi koja se nalazila u jugoistočnom kutu Trga u neposrednoj blizini vodoskoka. Žedni i umorni Vinkovčani mogli su se osvježiti vodom s još jedne česme koja se nalazila naspram zgrada Suda i današnjeg Gradskog muzeja.
Gotovo da nije bilo nijednoga vinkovačkog dječaka i djevojčice koji se nisu zaljuljali na debelim lancima koji se nalaze između stupova koji okružuju spomenik sv. Trojstva od kojih su se na pozive roditelja kako treba krenuti dalje teško odvajali. Dječaci pak predškolskog uzrasta gledajući filmove o Herkulu i Samsonu pokušavali su lance razmaknuti ili skinuti, poput njihovih filmskih junaka i naravno nisu uspijevali. No, prije nekoliko godina, na opće iznenađenje, tijekom noći uspjelo je to nekolicini obijesnih, bahatih baraba ili lupeža, možda „sakupljača starog željeza“. Uspjeli su jedan dio lanca koji se nalazio između dva stupa skinuti i ukrasti. Na sreću nakon nekog vremena napravljena je replika i lanac vraćen na svoje mjesto. Čudnovato je, kako u središtu grada gdje tijekom noći uvijek ima prolaznika da nitko nije primijetio sramotnu i drsku lopovsku akciju počinitelja ovog „pothvata“. Poput parka i dugovječni spomenik sv. Trojstva dočekao je temeljitu obnovu koje će uskoro biti završena.
