Zajedno s dijelom Trga početak Zvonimirove ulice do njezinog križanja s ulicom M. A. Relkovića pretvoren je u pješačku zonu Vinkovaca. Taj prostor se nekada nazivao vinkovačkim Korzom. Godine 2003. na tom dijelu je obustavljen promet, postavljena nova ulična rasvjeta u dva niza uzdužno poredanih „vinkovačkih lampi“ i dozvoljeno postavljanje ljetnih terasa ugostiteljskim objektima koji se nalaze s obje strane ulice. Potom tijekom 2008. i 2009. godine, poslije izvršenih arheoloških istraživanja, jer se pretpostavljalo da će se naići na važne arheološke nalaze, poglavito na ostatke Foruma nekadašnjih rimskih Cibalae, taj prostor je pretvoren u jedinstvenu pješačku zonu koja je postala glavno okupljalište ne samo Vinkovčana već i svih drugih koji dođu u Vinkovce. Interpoliranjem sadržaja vučedolske kulture, najstarijeg kalendara u Europi nazvanog Orion u postojeću dobro očuvanu i vrijednu vojnograničarsku te noviju baroknu, neoklasicističku i gotičko-secesijsku urbanu strukturu uža gradska jezgra je pretvorena u jedinstven urbano-arhitektonski i kulturološki prostor.
Dužina pješačke zone je 198,5 m., prosječna širina je 22 m., a površina je 4.800 m². Pješačka zona popločana je granitnim kamenim materijalom. Obnovom i uređenjem do tada zapuštene zgrade nekadašnje Brodske imovne općine 2007. godine u kojoj se nalaze uredi Hrvatskih šuma, gradske uprave, a u prizemnom dijelu ugostiteljski i trgovački objekti, ljekarna i liječničke ordinacije te na drugoj strani ulice obnovljene prepoznatljive Rieslove zgrade uništene tijekom posljednjih ratnih razaranja u kojoj se trenutno nalazi poslovnica banke i ugostiteljski objekti, najstariji dio Zvonimirove ulice dobio je novi izgled. Uprava Hrvatskih šuma čija podružnica svoje sjedište ima u Vinkovcima obnovila je nekadašnju palaču Brodsku imovne općine ne samo izvana nego i iznutra i pretvorila u reprezentativan objekt vrijedan divljenja.
Interijer bi valjalo pokazati lokalnoj i široj javnosti i drugima koji iz turističkih i drugih razloga dođu u Vinkovce. Tako je to danas. Kako je taj prostor izgledao nekada ? Kakvu je ulogu imala Brodska imovna općina u Vinkovcima i okolici ? Na daljnji razvitak Vinkovaca nakon ukidanja Vojne granice, posebno je značajno bilo stvaranje Brodske imovne općine čija je nadležnost bila veća od bivše Brodske pukovnije. Brodska imovna općina je kupovinom vlastelinskih posjeda i novih šuma znatno povećala svoje posjede.
Iz arhivske građe i sačuvane dokumentacije može se zaključiti kako se njezina uloga nije svodila samo na iskorištavanje šuma, nego i na zaštitu, unaprjeđenje, uređenje, pošumljavanje te nadzor nad sječom.
U Brodskoj imovnoj općini bavili su se ratarstvom, uzgojem svilene bube, stočarstvom, vinogradarstvom, vinarstvom, voćarstvom i drugim djelatnostima.
Brodska imovna općina u ovom je kraju i samim Vinkovcima bila financijski magnat čijim su kapitalom ostvareni brojni gospodarski i drugi projekti: izgradnja željezničkih pruga, asfaltiranje i popločavanje vinkovačkih ulica, izgradnja škola, električne centrale i drugo. Brodska imovna općina je ukinuta 1942. godine.
Njezin rad i postojanje ostavili su značajan trag u cjelokupnom razvitku Vinkovaca: prvenstveno u gospodarstvu i šumarstvu, ali i u urbanizmu, graditeljstvu, obrazovanju i kulturi.
Sjedište Brodske imovne općine se prvobitno nalazilo u samostojećoj jednokatnici, gdje je bilo zapovjedništvo Konjičke brigade koju su Vinkovčani nazivali Generalija.
U doba Vojne granice kada je u njoj bilo sjedište vojnog zapovjedništva bila je jedna od najljepših zgrada.
Vrijedno je spomenuti kako je u njoj u vrijeme obilaska Brodske pukovnije i prolaska kroz Vinkovce 1817. godine boravio austrijski car Franjo 1.
Car Franjo I. došao je u Vinkovce s caricom i pratećom svitom 21. listopada, odakle je 23. listopada krenuo u Brod.
Preuređenje i dogradnja zgrade koja je 1873. prešla u vlasništvo uprave (direkcije) šuma Brodske imovne općine, započelo je 1908.g. Postojećem dijelu zgrade je dograđeno duže krilo na početku Ulice kralja Zvonimira. Nekadašnja palača Brodske imovne općine u centru Vinkovaca sastoji se od dva dijela. Stariji dio pročeljem je okrenut parku, a noviji kasnije izgrađen prostor pročeljem je okrenut nekada Njemačkoj, a danas Zvonimirovoj ulici. Dijelovi su međusobno povezani erkerom ili istakom (doksat) s kupolom na kutu zgrade.
Preuređenje i dogradnja starijeg dijela u kojemu su se nalazili uredi Brodske imovne izvedena je 1908. – 1909., a novog nadograđenog dijela zgrade u kojoj su se nalazili stambeni i najamni (poslovni) dijelovi 1909.-1910. godine.
Za restauraciju starije i izgradnju nove zgrade posebno je zaslužan tadašnji predsjednik Brodsko-imovne općine Marijan Mihaljković. Obnovljena i dograđena palača Brodske-imovne općine u arhitekturi i vizuri Vinkovaca i šireg područja ne samo zbog stilskih obilježja već i zbog njenog projektanta Hermana Bolléa nadaleko poznatog i jednog od najznačajnijih graditelja toga vremena ima posebnu vrijednost i značaj. Zbog toga donosimo nekoliko osnovnih podataka o njemu.
Prema podacima povjesničara umjetnosti Dragana Damjanovića autora monografije o Hermanu Bolléu u vrijeme izgradnje ove zgrade svojom veličinom i investicijskim ulaganjem spadale su u red najvećih i najskupljih građevina u prvom desetljeću 20-og stoljeća.
Prema nekim izračunima njihova obnova i izgradnja iznosila je oko 450.000 tadašnjih austro-ugarskih kruna. Herman Bollé spada u red najvažnijih predstavnika historicizma (neogotike, neorenesansne i neobizanta) u Hrvatskoj, koji je desetljećima surađivao s Brodskom imovnom općinom.
Arhitekt koji je ostavio vjerojatno najveći trag na današnji izgled grada Zagreba rođen je 18. listopada 1845. godine u Njemačkoj, u gradu Kölnu. Köln je bio značajan katolički grad i sjedište nadbiskupije. Bolléov otac posjedovao je građevinsku tvrtku, a mladi se Hermann školovao za graditelja i odradio praksu u tom očevom poduzeću.
S 22 godine postao je član ateljea Heinricha Wiethasea, poznatog arhitekta Kölnske nadbiskupije.
S 27 godina otišao u Beč i zaposlio se kod arhitekta Friedricha von Schmidta, počasnog građanina tog grada, koji je između ostaloga projektirao bečku gradsku vijećnicu. Na jednom studijskom putovanju u Italiji Bollé je upoznao znamenitog đakovačkog biskupa Josipa Jurja Strossmayera i utjecajnog povjesničara umjetnosti Isidora Kršnjavog.
U to doba je Strossmayer gradio đakovačku katedralu, pa je Bollé preuzeo vođenje njene gradnje. Zatim je dobio niz poslova u Zagrebu, pa se s 33 godine za stalno naselio u Zagrebu.
U Zagrebu je Bolle sagradio zgradu Muzeja za umjetnost i obrt i Obrtne škole u stilu njemačke renesanse. Neke od najpoznatijih građevina koje je napravio ili restaurirao, uz Zagrebačku katedralu i njezin nadbiskupski dvor, te Crkvu sv. Marka su: pročelje crkve Sv. Katarine, zgrada palače HAZU, Evangelička crkvena općina Zagreb, Crkva u Remetama, zgrada palača Pongratz na Jelačićevu trgu (srušena između dva rata), grkokatolička crkva Sv. Ćirila Metoda, fontana na Zrinjevcu, Meteorološki stup na Zrinjevcu, ograda i portal Botaničkoga vrta i mnoge druge. U Mariji Bistrici restaurirao je hodočasnički kompleks.
Najmonumentalniji Bolléovi projekti svakako su zagrebačka Katedrala i groblje Mirogoj. Na Mirogoju je izgradio oko 500 metara duge arkade s 20 kupola. mrtvačnicu, kapelu Krista Kralja, kapelu na pravoslavnom dijelu groblja i brojne spomenike.
Na zagrebačkom Kaptolu Bollé Bolle je napravio veliku intervenciju, koju mnogi povjesničari umjetnosti i danas kritiziraju.
Srušio je zidine i kule koje su nekada bile pred ulazom u katedralu, a samu građevinu katedrale, koja je stradala u potresu 1880. godine, obnovio je u neogotičkom stilu.
Time je katedrala izgubila svoj dotadašnji barokni značaj, no Zagreb je dobio prepoznatljive tornjeve visoke preko 100 metara, koji mu daju karakter velegrada.
Jedan je od osnivača Muzeja za umjetnost i obrt te Obrtne škole. U njezinu okviru osnovao je Graditeljsku školu čiji je ravnatelj bio do umirovljenja1914. godine. Hermann Bolle je u Zagrebu i umro, godine 1926. u dobi od 80 godina.
Radove na izgradnji palače Brodske imovne općine je izvodila osječka tvrtka Axmann i Domes, jedno od najvažnijih arhitektonskih poduzeća secesije u Hrvatskoj.
