Kao i u mnogim mjestima u ravničarskim krajevima, i u Vinkovcima postoji vodotoranj, odnosno visinska vodosprema izgrađena na vrhu tornja koja se gradi u nizinskim područjima, gdje nije moguće izgraditi ukopanu vodospremu na povišenu položaju, a iz koje bi voda u vodovod tekla prirodnim padom. Vinkovački vodotoranj je upravo proslavio 110 godina postojanja i izgrađen je u vrijeme kada ni mnogi europski, a kamoli gradovi u našim krajevima, nisu imali vodoopskrbni sustav.
Nije tako lijep kao stari vukovarski vodotoranj iako ih je projektirao isti projektant, ali je stariji šest godina, a nije ni tako poznat kao vukovarski s kraja 60-ih prošlog stoljeća visok 50 metara s restoranom i vidikovcem na vrhu, koji je postao simbol stradanja Vukovara.
Mnogi Vinkovčani, ako se slučajno nisu zatekli u dvorištu vinkovačke Javne vatrogasne postojbe u središtu grada, što je početkom 20. stoljeća bilo dvorište općinske uprave Vinkovaca, možda ni ne znaju da vodotoranj postoji niti su ga ikada vidjeli, no on je jako važan za bližu povijest našeg grada jer njegovom izgradnjom prije 110 godina počela je javna vodoopskrba vodom u Vinkovcima.
Vodotoranj je imao kapacitet od 50.000 litara vode i visok je 19 metara. Prema istraživanju vinkovačkog povjesničara Zlatka Virca, izrada armiranog postolja koštala je 1.400 kruna, a limenini spremnik za vodu 5.800 kruna.
Vlasti su prihvatile ponudu vukovarske tvrtke “Banheyer i sin” za izgradnju vodotornja kojega je projektirao Fran Funtak, vukovarski projektant kojemu je to bio prvi projekt vodotornja, jer do tada je projektirao mostove. Namjena vodotrnja bila je isključivo za noćno pranje najstrožeg serdišta Vinkovaca, za napajanje autocisterne za polijevanje ulica zbog prašine i snabdjeavanje vodom vatrogasnih cisterni za gašenje požara.
Izgrađen je u secesijskom stilu, a u funkciji nije od Domovinskog rata, kada je pogođen s nekoliko projektila.
Zanimljivo je da je autor vinkovačkog vodotornja Fran Funtak 1922. godine projektirao i sinagogu u Vinkovcima, koja se nalazila na mjestu današnjeg novouređenog trga ispred PIK-ove zgrade koja je za NDH porušena i zapaljena.