Epidemija koronavirusa na vrijeme unutar vlastita “četiri zida” primirila je i nemirni umjetnički duh vinkovačkog glumca Vladimira Andrića, koji je sada, kako kaže, najviše posvećen svojoj obitelji
Od kako je proglašena mjera ograničenog okupljanja na javnim mjestima i na pozornici Gradskog kazališta “Joza Ivakić” zastor je spušten i čeka se vrijeme kada će kazalište ponovno oživjeti. Nestrpljivo, ali opet i strpljivo, to vrijeme čeka i akademski glumac Vladimir Andrić.
“Srećom smo prije ove pandemije uspjeli premijerno izvesti “Štajgu”, koja je bila kapitalna predstava ove sezone, no, ovo proljeće naše kazalište trebalo je krenuti u koprodukciju s HNK Osijek i postaviti kazališni klasik, predstavu “Gospođica Julija” Augusta Strindberga u kojoj ja, doduše, ne igram, ali jednako žalim što nam je COVID-19 poremetio ove planove i našoj publici privremeno uskratio ovo remek djelo. Pandemija je prekinula prekrasno kazališno proljeće u mom gradu, odgođene su mnoge manifestacije, među kojima najviše žalim za Lutkarskim proljećem i strahujem i za Festival glumca. No, uvijek moramo gledati drugu, u ovom slučaju svjetliju stranu medalje, a to je da sada jako puno vremena imam za obitelj”, ističe Vladimir Andrić.
Uživam s obitelji, ali sve vezano uz kazalište jako mi nedostaje
A obitelj čine supruga i dvije malene djevojčice. “Moja supruga Katarina, koja je stručni suradnik u osnovnoj školi, unatoč pandemiji svakodnevno mora ići na posao kako bi pomogla nesmetanoj provedbi “škole na daljinu”, a ja sam svaki dan sa svojim kćerkama. Kuhanje, presvlačenje, igranje i čitanje priča nam pomažu da izdržimo ove nedaće i moram priznati da, unatoč svemu, uživamo”, ističe Vladimir Andrić.
Ipak, pozornica, publika, kolege i cijelo kazališno ozračje jako nedostaju. “Kada kroz deset godina imaš petnaestak predstava mjesečno, nekoliko premijera godišnje i kada to sve tako naglo prestane samo zato što je “neki tip u Kini pojeo juhu od šišmiša”, pomislim da smo u filmu Davida Lincha. Nedostaje mi scena, prašina i moljci s jedne i svečane premjere s druge strane zastora. Nedostaje mi publika i kolege, ekipa iz tehnike, svađe oko nevažnih detalja, gostovanja i dočekivanja gostiju. Sve mi nedostaje”, ističe naš sugovornik.
U kreativnom smislu, kaže, ova ga situacija baš i ne motivira. Perfekcionist je, koji se uvijek trudi i sebi i kolegama stvoriti najkvalitetnije i najbolje uvijete za rad jer vjeruje da umjetnik u tim uvjetima daje najbolje od sebe. “To je u ovom slučaju nemoguće, ali se trudimo, pokušavamo u sebi pronaći motiv da napravimo nešto zabavno i olakšamo dugima ovu situaciju, da malo podignemo moral ljudima i pomognemo da što lakše zajedno dočekamo kraj ove zastrašujuće pandemije. Mislim da je ovim trenutcima to jedina zadaća nas glumaca, nasmijati ljude i skrenuti im misli od ove, iskreno, depresivne situacije”, ističe Vladimir Andrić.
Poruka ohrabrenja i poziv “ostani doma” uz malo šale na vlastiti račun
Tako je, pridruživši se brojnim poznatim javnim osobama koje su uputile poruke ohrabrenja i poziv “ostani doma”, za svoju poruku u kojoj su mu se pridružile i kćerke, odabrao upravo humor, a inspirirana je situacijama iz njihove obitelji. “Tata voli otići s prijateljima na pivo dok mama i kćerke moraju tome malo prigovoriti. Malo šale na vlastiti račun nikome nije naudilo, a ako time motiviramo samo jednu osobu da ostane kod kuće taj šaljivi video ima smisla”, ističe Vladimir Andrić.
U dobrom raspoloženju obitelj Andrić nastoji provoditi i svoje “ostani doma” vrijeme. “Igramo se, volimo, crtamo, kuhamo, debljamo i smijemo, to je jedni način da se izborimo i preživimo ovo strašno razdoblje u kojemu smo ni krivi ni dužni izgubili svoju slobodu. Ali treba biti optimističan, trebamo se okrenuti najbližima, u njima pronaći inspiraciju i motiv da se iz ove situacije izvuče najbolje. Grlite se, mazite, plešite u pidžamama, čitajte i ostanite kod kuće”, poručuje naš sugovornik.
