Vedran Dakić, nova je akvizicija vinkovačkog kazališnog ansambla. Strast su mu knjige i borilački sportovi, a uloga supruga i oca najvažnija je do sada čime se privatno svakodnevno ostvaruje.
Ovaj dvadesetosmogodišnji Vinkovčanin, svjež i čio, stigavši s osječke Akademije, prvo je zaposlenje ostvario sredinom siječnja u Gradskom kazalištu Joze Ivakića i tako se pridružio glumcima mlađe generacije koji čine manji, no zapažen i nagrađivan profesionalni dramski ansambl.
“Iako sam službeno, tek s diplomom, postao zaposlenik vinkovačkog kazališta, moja je sreća što sam s kolegama imao priliku igrati i ranije u dvije predstave pa je olakotna okolnost da se svi dobro poznamo, od Uprave do glumaca. Naš zajednički rad dulje vrijeme čini da sam ovdje uistinu kod kuće”, kaže nova nada vinkovačkog teatra.
Na ovdašnjim je daskama zaigrao u predstavi ‘Štajga’ Ivane Šojat što je na koncu ispalo vrlo uspješno usuglasile su se i struka, i publika. Šlag na torti je nominacija za nagradu Studio Jutarnjeg lista u kategoriji najbolje predstave čije glasanje je još uvijek u tijeku. Druga predstava je Boeing, boeing u kojoj je uskočio kao alternacija kolegi Dorianu Pauliću glumeći glavnu ulogu arhitekta Bernarda.
Kada je riječ o umjetničkim preferencijama, Vedran ih nema specificirano. Različite do sada odigrane role, nisu ga opteretile umjetničkom profilacijom, a jednako zahtjevan i izazovan u kreiranju lika je kako humoristični tako i ozbiljan dramski tekst, ističe.
“Nemam preferenciju jer toliko volim onu istinsku glumačku kreaciju da imam želju sve raditi, sve isprobati. Kroz dosadašnje izvedbe na Akademiji okušao sam se u gotovo svim žanrovima i jedino što mogu ocijeniti stalnim jest da je svaka uloga drugačija. Komedija je teška na svoj način, a diktira ju matematički tempo. Drama je pak zahtjevna u toj nekoj emociji. Stoga, ako se mene pita, sve bih radio jer svaka je uloga istinski izazov za sebe,” priča Dakić.
Na vinkovačkim daskama zatekli smo ga u svakodnevnim napornim probama Zagorkine humoroske ‘Što žena umije’ čija je premijera zakazana početkom ožujka.
“Treća predstava na kojoj radim, službeno mi je prva kao zaposleniku vinkovačkog kazališta. Dramatizacija i adaptacija potpis je također naše Vinkovčanke Biljane Čakić koja i režira komad. U ansamblu smo Vladimir Andrić, Mateja Marušić, Zorko Bagić, ja i Selena Andrić koja je više puta imala priliku nastupati u Vinkovcima (Vrzino kolo, Štajga) pa ju domaća publika sada već jako dobro poznaje. Pridružit će nam se i tri studentice,” najavljuje mladi glumac kojeg trenutno okupira znanstvena literatura. Posljednjih desetak godina većinu slobodnog vremena provodi u društvu knjige, a baš kao u teenagerskim godinama, i on je u čitanju prošao brojne faze – od zaluđenošću romanima, preko dramskih naslova koje je donijela sa sobom Akademija do trenutno Hararijevog Sapiensa: Kratke povijesti čovječanstva.
Ovaj sportaš u srcu sanjao je kao mladić UFC ring što ga i danas intimno fascinira, a dobra kondicija i karakter koji sport izgrađuje, na sceni mu može biti samo od pomoći. Do magičnog trenutka kada je u sebi otkrio glumački talent i želju za njegovim brušenjem, Vedran je sanjao biti UFC borac. Život tako ispisuje neobične obrate, no sport je, uz knjigu i dalje Vedranova velika ljubav, a sve naučeno rado će prenositi i na mlade.
Jesenas je i službeno preuzeo Dramski studio kazališta čija je misija raditi s djecom i mladima, no uslijed epidemiološke situacije, u dogovoru s ravnateljem, početak je prolongiran za neka sigurnija vremena i odobrenje mjerodavnih kako bi i roditelji, i djeca bili u potpunosti sigurni. Sve je spremno za početak, potvrđuje. Čeka se još samo zeleno svijetlo Nacionalnog stožera jer prema trenutnim mjerama i kazališni su prostori ograničeni okupljanjima većeg broja ljudi.
Medij Televizije i filma odnosno TV serija Vedranu su profesionalno vrlo atraktivni. Do sada je prikupio i nešto iskustva u domaćoj televizijskoj produkciji gostujući epizodno u seriji Drugo ime ljubavi Nove TV i jednom glazbenom spotu. Pojašnjava kako je ogromna razlika kada je riječ o glumi.
“U teatru se za jednu predstavu intenzivno pripremamo kroz par mjeseci, probe su svakodnevne, srasta se s ulogom i ono što na koncu pokažemo, činimo to u živo, pred publikom. Svaki puta je drugačije i to su prednosti kazališta. Iz izvedbe u izvedbu dojam i impresija su drugačiji, publika nije ista, tako da ni predstava nikada nije ista. S druge strane, pred velikim ili malim ekranom su snimanja, kadrovi, ponavljanja. Katkada se čeka cijeli dan za snimiti tri scene. Velika je razlika i u tehnici glume. Dok film ima krupni kadar usredotočen na facijalnu ekspresiju odnosno mimiku lica u posljednjem kazališnom redu teško da će to publika uspjeti vidjeti pa je naglašeniji stil glume,” pojašnjava vinkovački dramski umjetnik.
Istražujući kroz različitost uloga i karakter likova, Vedran je siguran da će pronaći svoje mjesto u hrvatskom glumištu. Upravo ta neka zlatna sredina svela bi se pod zdravu ambiciju u budućnosti. Osiguravanje egzistencije za obitelj trenutno mu je najmudrija odluka kada je riječ o karijeri i životu, a što će biti dalje, vrijeme će pokazati, reći će. Nije sklon prevelikom planiranju nego strpljivo ide korak po korak.
“Upravo sam uz ovo zaposlenje napravio korak naprijed shvativši da je potrebno dati svaki dijelić sebe u datom trenutku. Ovaj je posao nepredvidiv. Uz puno rada potrebno je i malo sreće u životu da bi se kockice posložile. U tom smislu ne želim si stvarati pritisak konkretnim ciljevima. Raditi svoj posao maksimalno dajući sve od sebe osiguravajući tako svojoj obitelji normalan život, san je svakog mladog čovjeka, a ostalo što dođe, dobro dođe”, zaključuje u ugodnom razgovoru ovaj mladi vinkovački glumac za kojega vjerujemo da će svojim izvedbama osvojiti povjerenje i srca ljubitelja teatra kako u gradu na Bosutu tako i puno šire.
