Massive Attack – Blue Lines (1991.)

Blue Lines je izdan 1991. godine. Međutim, ako stvarno želimo ispričati priču o njemu, trebamo se vratiti u Bristol skroz u ’50–te i ’60-te. U to su se vrijeme dogodili veliki imigracijski valovi koji su ga pretvorili u jedan od etnički najraznolikijih i najmultikulturalnijih gradova Velike Britanije, svojevrsni engleski melting pot. Kao što to obično biva, kad dođu ljudi s njima dođe i njihova glazba i bilo je samo pitanje vremena kada će se ta ‘imigrantska’ glazba stopiti s ‘domaćom’ u nešto novo. Upravo to se i počelo događati krajem ’80-tih, u vrijeme kada je klupska underground scena cvjetala diljem Velike Britanije, označavajući veliki uspon housea, acid-housea, dancea i općenito elektronske glazbe. Hip-hop i rap utjecaji širili su se iz smjera Amerike, a odjeci duba, reggaea i soula sada već i potomaka imigranata sve su se više mogli čuti na engleskoj sceni.

Robert ‘3D’ Del Naja, Grantley ‘Daddy G’ Marshall i Andrew ‘Mushroom’ Vowles ujedinjeni pod nazivom Massive Attack prvi su pohvatali sve konce, sve to izmiksali i dodali mnogo svog producentskog umijeća. Rezultat je bio rođenje novog žanra, iako će britanskom tisku trebati još dvije godine da ga imenuje trip-hopom.

Ako uzmemo u obzir čega je sve fuzija, ne začuđuje da je Blue Lines, kao prvi veliki trip-hop album, zapravo album kojeg nije nimalo lagano definirati. Prepun je breakbeatova, synthova, sampleova (najčešće live instrumenata), scratchanja, reperskih dionica. Ajmo reći da imamo ‘hop’. S druge strane, beatovi i bas linije su usporeni, pomalo lijeni u dub stilu – sve je downtempo, rekli bi neki. Dodajmo tome dobre melodije, par izuzetno ekspresivnih gostujućih vokalista, odlično miksanje i produkciju koja zaokružuje taj kolaž tako da u konačnici stoji gotovo isključivo u funkciji hipnotizirajuće atmosfere. Ajmo reći da imamo i „trip“ umjesto “hip”. Jesmo li konačno došli do trip-hopa? Pa i ne baš, kao što vjerojatno zna svatko tko je ikada probao išta skuhati. Svi kuhaju po istome receptu, a rezultati mogu biti u rasponu od jedva jestivog smeća do pravog gurmanskog specijaliteta. Sjećate se onih dosadnih zadataka iz srednje škole? Išli su ovako nekako: TRIP + HOP + ? = TRIP-HOP

Što nedostaje u toj kemijskoj reakciji? Paketić energije, talent, pravo vrijeme i pravo mjesto, splet okolnosti? Tko zna? Odgovor na to pitanje ionako bi pokvario doživljaj svakom pravom ljubitelju glazbe, jer bi to značilo da je izmisliti žanr ili snimiti fenomenalan album nešto što se da potpuno racionalno objasniti.

Bilo kako bilo, Blue Lines bio je i ostao kamen temeljac trip-hopa i gotovo svaka pjesma na njemu je pokazatelj nekoga novog pravca u kojem će se razvijati. U prvom singlu Daydreaming i naslovnoj Blue Lines u prvom planu je „reperski“ dio ekipe – sami Massive Attack i gost Tricky uspostavljaju novi standard za engleske repere i usporeni, skoro recitatorski stil koji je lako razlikovati od američkoga. U dubom inficiranoj Five Man Army čak pet vokala razmjenjuje dosjetke, ali je jasno tko je tu general. Tricky jednostavno najbolje utjelovljuje taj novi stil i na tom planu plijeni najveću pozornost kroz cijeli album.

Be Thankful For What You’ve Got obrada je staroga soul klasika, odlično odrađena skroz do onog poziva braći i sestrama da visoko uzdignu glave. Cijelo vrijeme čekam da odnekud upadne veliki Marvin Gaye i upita okupljenu ekipu: Hey, what’s going on?. Ostatak albuma prepušten je jamajkanskoj dub reggae legendi Horaceu Andyju i dotad nepoznatoj Shari Nelson i njenom vokalu soul dive. Horace Andy će ostati stalni suradnik Massive Attacka, ali već ovdje njegov vokal postaje jedan od zaštitnih znakova njihova zvuka. Slučajno ili namjerno, Sharu Nelson su zapale dvije najvažnije i najveće pjesme na albumu. Safe From Harm i Unfinished Sympathy donose njene izvanredne vokalne izvedbe, uz dotad vjerojatno ponajbolje tekstove u elektronskoj glazbi. Jednake zasluge pripadaju i sofisticiranoj produkciji – to su prva dva remek-djela Massive Attacka. Posebno je Unfinished Sympathy nezaboravna i neponovljiva i pravi prototip dobre trip-hop pjesme i onoga što će u godinama koje će uslijediti mnoge privući tome žanru. Atmosferičnost kojoj trip-hop teži ovdje je dovedena do savršenstva, uz dodatak predivno aranžirane gudačke sekcije i klavira koji se pojavljuje i nestaje negdje u pozadini. Pokušali smo stvoriti plesnu glazbu prvenstveno za glavu, a tek onda za noge., kaže Daddy G. Tu im je definitivno uspjelo.

Blue Lines je važan kao najraniji dokument trip-hopa, koji mu je omogućio da na velika vrata uđe na glazbenu scenu. Međutim, još je važnije ono što su Massive Attack njime uspjeli dokazati, a to je da elektronska glazba ne mora biti samo sintetika i umjetni materijali uz bjesomučno skakanje po plesnome podiju. Ako ste ikada u nekome klubu plesali, ili bolje reći pomalo se njihali uz neku od njihovih pjesama, jasno vam je što želim reći. Blue Lines zvuči organski, toplo i očito je da iza sve te elektronske opreme stoje ljudi sa vizijom. Osim toga, ima dušu. [Danaja Glavičić, SoundGuardian, 2011]

Popis pjesama: Safe From Harm / One Love / Blue Lines / Be Thankful For What You’ve Got / Five Man Army / Unfinished Sympathy / Daydreaming / Lately / Hymn Of The Big Wheel

Izdavač: Wild Bunch / Virgin / Universal Music Hrvatska, 1991/2016.

MASSIVE ATTACK: SAFE FROM HARM [1991]