Nakon ulaska u kuću i kratkog upoznavanja u ruke mi dolazi jedna knjižica nakon čijeg otvaranja ugledah pozamašna imena; Ivano Balić, Antun Čilić, Duje Draganja, Karlo Kuret, Ivan Ljubičić, Mario Ančić, Mihovil Španja, Nikša i Siniša Skelin, Emil Pravdić i Đurđa Fočić. Navedena imena su s popisa dobitnika godišnje Državne nagrade sporta „Franjo Bučar” iz 2004. godine koja se dodjeljuje za doprinos i dostignuća od izuzetnog značenja za razvoj sporta u Hrvatskoj, a taj popis i nagrada samo su jedan od dokaza koju veličinu Antun Čilić ima u hrvatskom sportu i nogometu općenito.
Dugogodišnji predsjednik Cibalije rođen je u Međugorju 1939. godine, no 3 godine poslije s obitelji dolazi u Vinkovce gdje je završio osnovnu i srednju školu, dok je fakultetsko obrazovanje započeo i završio u metropoli. Svoju igračku nogometnu karijeru započeo je u vinkovačkoj Lokomotivi s 14 godina, a nakon 4 godine Lokomotivin dres mijenja dresom vinkovačkog Dinama, ljutog susjedskog rivala.
Završetkom fakulteta (za vrijeme studija igrao u Rudešu) Čilić se uključuje u rad Lokomotive, a potom 1968. godine i u Dinamo gdje je kao član uprave obnašao mnoge funkcije, a cijeli svoj radni vijek proveo je u kožarskim poduzećima „Đuro Salaj“ i KP „Cibalia“ gdje je gradio uspješnu poslovnu karijeru.
„Za vrijeme moga rada u Dinamu prošlo je puno sportskih djelatnika, od kojih bih spomenuo, jer smo godinama radili zajedno, Miku Blažanina najdugovječnijeg predsjednika, Anđelka Bilušića, Davida Čačića i ostale sportske djelatnike koji su zajedno s nama stvarali i organizirali klub koji je u to vrijeme bio na najvišem nivou. Bilo je tu puno uspjeha, a jedan od najvećih uspjeha ove generacije zbio se 1982. godine kada je Dinamo pred 15 tisuća ljudi ušao u prvu ligu bivše države”, izjavio je Antun Čilić koji je obnašao brojne funkcije u nogometnim savezima što na lokalnoj, što na nacionalnoj razini.
Bio je predsjednik općinskog nogometnog saveza Vinkovci, predsjednik regionalnog saveza Vukovarsko-srijemske županije kao i predsjednik regionalnog saveza Slavonije i Baranje, a vršio je i najveće funkcije u nacionalnom savezu; višegodišnji član Skupštine i Izvršnog odbora HNS-a, dopredsjednik HNS-a, u mandatu od 1986. do 1988. obnašao je funkciju predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza. Dugačak je popis nagrada koje je gospodin Čilić dobio, a njemu najvažnije su nagrade županijskog saveza i grada Vinkovaca kao i nagrada Hrvatskog nogometnog saveza, no nagrada koje zauzima posebno mjesto u njegovom srcu te koju je „debelom crtom“ podvukao je ona s početka priče, Državna nagrada „Franje Bučara“ koja datira iz 2004. godine.
Prisjetio se nekadašnji predsjednik HNS-a nekih boljih sportskih i nogometnih vremena u gradu na Bosutu. „Velika je tradicija sporta u Vinkovcima pa tako i nogometa. Vinkovački klub je godinama bio organiziran na visokoj razini za što su zaslužni mnogi sportski djelatnici, gospodarstvenici i gradske vlasti, kao i naši Ultrasi sa svojim najljepšim pjesmama o klubu našeg grada. U našem su klubu stasali brojni igrači, a neki su došli i do reprezentativnih selekcija (Šesto, Bručić, Novoselac, Mrmić, Ivković, Štimac, Jerkan, Halilović). Uz igrače su radili poznati treneri, domaći, kao i oni najbolji treneri u Hrvatskoj, a neki od njih su postigli odlične rezultate što im je donijelo poziciju izbornika Hrvatske (Jerković, Šušak, Barić, Štimac i Dalić).
Nakon pregledavanja slika iz prošlosti nismo mogli zaobići i ne dotaknuti se aktualne situacije u Cibaliji, a Čilić je mišljenja kako je posljednjih godina klub izgubio ugled i autoritet zbog loše organizacije i loših kadrovskih rješenja.
„Cibalia kao dioničko društvo, kojem je većinski vlasnik Grad Vinkovci s ostalim dioničarima, izabrala je na svojoj zadnjoj skupštini za predsjednika Skupštine gradonačelnika Bosančića što je znak da grad kao većinski vlasnik želi organizirati klub na razini na kojem je i godinama prije bio. Da bi klub bio organiziran, mora imati kompletnu strukturu kluba, kao što su odbor za mlade, stručni odbor, odbor za investicije, odbor za marketing, a u rad kluba mora se uključiti što više sportskih djelatnika koji bi svojim radom vratili povjerenje građana i navijača, ali i gospodarstva“, naveo je Čilić i istaknuo kako će sve to biti garancija da bi klub u budućnosti funkcionirao kako dolikuje tradiciji našeg kluba.
Dao je Čilić nekoliko smjernica za povratak Cibalije na stare staze slave poput odabira, selekcije, igračkog kadra isključivo s našeg područja Slavonije i sjeverne Bosne, a kao primjer naveo je niz igrača koji su kroz povijest nosili Cibalijin dres, a crpili su se iz vlastitog igračkog bazena. Prema Antunu Čiliću ključ svega je organizacija kluba, u rad kluba mora se uključi nekolicina mladih koji će pokrivati sve strukture kluba, koji imaju kontakt ljude prema krovnom savezu (u posljednjih nekoliko godina nemamo predstavnika u nacionalnom savezu koji će braniti interese Cibalije i Slavonije), tu su i potrebni dobri odnosi s klubovima pod okriljem našeg županijskog saveza.
„Nemoguće je da od 80 klubova u našem županijskom savezu, Cibalia ne može naći 4,5 kvalitetnih mladih igrača koji će se razvijati u Cibaliji”, dodao je počasni predsjednik Cibalije. Treba se stvoriti nogometna klima u gradu, a za to su potrebni mladi ljudi, ističe Čilić, koji će stvoriti sve uvjete za to i vratiti ugled kluba. Potrebno je i vratiti ljude na tribine, a to je moguće uz kvalitetan i organiziran klub baš kako je to bilo i u najsjajnijoj povijesti kluba kada su ljudi vjerovali upravi i igračima i kada je sve bilo transparentno, a i puno je lakše igrati 1. ligu koja je financijski izdrživa (sponzori, novac od saveza i televizijskih prava, prodaje igrača i ulaznica te pomoć grada).
Kao najveće dosege u svojoj dugogodišnjoj karijeri vezanoj uz zelene terene Čilić navodi amaterski rad u vinkovačkom klubu punih 65 godina, izgradnju stadiona u Vinkovcima, povijesni uspjeh Dinama 1982. godine, mandat predsjednika HNS-a, nedavno proglašenje počasnog predsjednika Cibalije i već nekoliko puta spomenutu Državnu nagradu „Franjo Bučar”. I za kraj, istaknuo bih veliko zadovoljstvo i zahvalu što smo u teškim vremenima jedini imali mogućnost razgovarati s pravom i istinskom „nogometnom i sportskom enciklopedijom” što gospodin Čilić svakako jest.
