Antun Jelić u profesionalno vatrogastvo ulazi 1985. godine kada ga, kao netom završenog inženjera zaštite od požara, Skupština Općine Vinkovci imenuje zapovjednikom profesionalne vatrogasne postrojbe, sadašnje Javne vatrogasne postrojbe grada Vinkovaca. Od trenutka kada je preuzeo gradsku profesionalnu vatrogasnu postrojbu tome se u potpunosti posvetio kao zapovjednik i sudionik u brojnim intervencijama u miru i u Domovinskom ratu, a velika zasluga pripada mu i za obnovu voznog parka nakon Domovinskog rata.
“Sve to bilo je nešto novo za mene: ljudi, organizacija, vozni park, oprema, ustroj… Srećom, u prvom mandatu nekako sam sve to svladao, a onda sam ušao u drugi mandat i tu me zadesio rat. Taj Domovinski rat je priča za sebe i to je nemoguće za pričati nekom tko to nije doživio. Uvijek kažem kako je u vrijeme najžešćih borbenih djelovanja možda lakše bilo nekom vojniku u rovu nego nama koji smo bili dužni izaći van i lokalizirati nekakav požar dok su granate padale oko nas. Mi smo imali tu sreću da smo uspjeli dobar dio požara ugasiti, pri čemu su nam sva vozila izbušena, a nitko nije poginuo”, ističe Antun Jelić.
U Domovinskom ratu neprijateljski projektili u Vinkovcima su prouzročili 253 požara
Bilo je to, kaže, teško, stresno i opasno vrijeme, a kao posebno težak dan pamti 24. rujna 1991. kada su u avionskom raketiranju zapaljeni zgrada Skupštine Općine Vinkovci, zgrada Općinskog suda, zgrada Župnog ureda, objekt INA-e prema Nuštru te jedan od objekata na Silosu i još tri kuće u Radićevom bloku. Sudjelovao je u gašenju požara na zgradi Skupštine te na zgradi Općinskog suda gdje je intervencijom u potkrovlju spriječio da izgori krovište i bude uništen cijeli taj dio stare gradske jezgre. Na žalost, Župni dom nije se mogao spasiti kao što se nije mogla spasiti niti Gradska knjižnica koja je izgorjela nekoliko dana ranije. A u povećem broju požara koje su vinkovački vatrogasci uspjeli lokalizirati svakako se ističe onaj na Velikoj crkvi koja je gorjela 20. studenoga nakon pada Vukovara.
“Znali smo da će crkva biti zapaljena i u dogovoru sa župnikom postavili smo prugu za gašenje požara. Kada je crkva pogođena došli smo s vozilom otključali ulazna vrata spojili se i popeli gore, jedan vatrogasac i ja, da to gasimo. Kroz jedan prozor uletjelo je sedam projektila i potpuno demoliralo konstrukciju koja je nosila zvona i sve ostalo. To je situacija u kojoj ne možete gasiti izvana jer je previsoko, a iznutra morate gasiti nešto što vam je iznad glave i dijelovi greda i cigle padaju po vama. Na sreću, mi smo taj požar uspjeli lokalizirati i spriječiti da izgori cijela crkva. Kada se toranj obrušio te grede su probile krovište crkve i pale dolje i onda je trebalo još sve to pogasiti. Za mene je to bio jedan od najtežih dana i jedan od najtežih požara”, ističe Jelić napominjući kako su u Vinkovcima neprijateljski projektili prouzročili ukupno 253 požara.
Osjećaj da ste da ste nekome pomogli i zahvalnost ljudi to je nešto neprocjenjivo
Osim što sve njihove intervencije traže ozbiljan pristup, a neke mogu biti i više ili manje opasne i za same vatrogasce, vatrogastvo koje, kaže Antun Jelić, za njega nije posao nego poziv, nosi i puno toga lijepoga i pozitivnoga.
“Kada dođete na neku intervenciju i vidite ljude koji su u panici za svoju imovinu ili vlastitu sigurnost, a vi to lokalizirate u pet minuta ili deset minuta, taj osjećaj da ste nekome pomogli i ta zahvalnost ljudi to je nešto posebno. Ili kada dođete na neku prometnu nezgodu razvučete lim i tako pomognete nekome tko u vama vidi spas jer se boji prvo da će živ izgorjeti, a drugo da neće preživjeti do bolnice. To je nešto neprocjenjivo. S druge strane opet, jako je teško kada svjedočite smrtnim slučajevima ili kada ne uspijete spasiti nečiju imovinu”, ističe Antun Jelić.
A od teških situacija predah je nalazio u obitelji, lovu, brojnim hobijima, dobrom društvu i vedrim temama ili u miru svoje “kućice” u šumi pa će tako nastaviti i u mirovini u koju se sprema ove godine. Vatrogastvo, naravno, ne napušta te ostaje aktivan kao volonter u Vatrogasnoj zajednici VSŽ gdje je bio zapovjednik od osnutka, a unazad godinu dana je predsjednik. Kao nositelj niza značajnih priznanja Antun Jelić na kraju ističe: “Priznanje koje mi je dodijelio Grad Vinkovci i Gradsko vijeće za 35 godina koje sam proveo štiteći imovinu građana grada Vinkovaca je “točka na i” za mene”.
