Rezultati velikog arheološkog istraživanja u Vinkovcima – kulturni slojevi arheološkog lokaliteta Hrvatski dom:
II. Cibale nude nova iznenađenja
Najdeblji kulturni slojevi istraženi na Hrvatskom domu u Vinkovcima pripadaju antičkim slojevima i objektima koji se datiraju u razdoblje od drugog do šestog stoljeća
U sve tri etape istraživanja na poziciji Hrvatskog doma najveći broj slojeva i objekata pripada rimskom razdoblju koje se veže uz Koloniju Aureliju Cibale. Pomalo iznenađujuće, međutim, izostali su nalazi monumentalne arhitekture
Antički slojevi, u velikoj mjeri devastirani mlađim ukopima i građevinskim intervencijama, bili su pravo malo iznenađenje, ali upravo u tome, kažu arheolozi, leži čar istraživanja koje ih uvijek iznova tjera na propitivanjekoliko ustvari znaju. “Prema nalazima s najbližih okolnih pozicija zaključili smo da nas na poziciji Hrvatskog doma očekuje luksuzni stambeni objekt. No, Cibale su imale nešto protiv naših planova, pa su nam ponudile zagonetku koju sada pomalo rješavamo. U dva sloja istražili smo veliki broj ukopanih objekata: 65 jama raznih namjena, 14 bunara, 27 rupa od stupova, koji su držali neke lake konstrukcije, 3 peći, ali i slabo sačuvanu arhitekturu: zidove odnosno temelje objekata, podnice i negative temelja”, ističe kustosica Anita Rapan Papeša iz Gradskog muzeja Vinkovci.
Po svemu sudeći istraženi su dijelovi dvorišta okolnih stambenih objekata te vjerojatno dio radioničkog kompleksa. Govore to tragovi pomoćnih objekata i otpadnih jama te trapova kao i velika količina pokretne građe dio koje pripada višem, bogatijem sloju (ulomci posuda, fine koštane ukosnice, okovi kovčežića, fibule, nakit među kojim i jedan zlatni prsten…), i koja je činila zapune otpadnih jama. Osim posebnih nalaza, puno je ulomaka keramičkih posuda koji se mogu datirati od 1. do 6. stoljeća, a uklapaju se u sliku života u Cibalama. Veliki broj bunara upućuje na podvodnu žilu. Bunari bi mogli bi biti povezani s otkrivenim pećima koje su služile za izradu keramičkih posuda, jer za lončarstvo treba veća količina vode, a moguće je i da se voda koristila za opskrbu okolnih objekata.
Jedan od bunara, pak, krio je čitav niz senzacija, koje bi same po sebi opravdale istraživanje, a ovako se samo uklapaju u rezultate istraživanja. Naime, u bunaru je ukopana ili ubačena žena stara oko 40 godina, s naušnicama i ogrlicom, a ispod nje nalazilo se pravo malo blago: ostava željeznog tesarskog alata s petnaestak komada sjekira, bradvi, tesla, pila i šestara, a uz nju i brončani vrč te brončani cilindar zasad nepoznate namjene. Ispod svega bila su dva zlatnika iz doba careva, braće Valentinijana I. i Valensa. “Nažalost, vjerojatno nikad nećemo saznati točne okolnosti ovog nalaza. Je li netko u nemirnim vremenima pokušao sakriti svoje najveće blago od pljačke pa tragično završio, ili se radilo o osveti, možemo samo maštati. Gledano u cjelini još jednom se potvrdilo da svako arheološko istraživanje donosi nove spoznaje koje obogaćuju naša saznanja o prošlosti, čak i kad su rezultati potpuno suprotni od očekivanja”, zaključuje Anita Rapan Papeša.
