Badnjak i Božić u Šokadiji nekada

---

U očekivanju radosti Božića, Badnjak je bio prilika i za zaželjeti svako obilje u novoj kalendarskoj godini

Božićni običaji u tradicijskoj kulturi počinjali su s adventom, a trajali su do Sveta Tri Kralja. U tom smislu poseban je svakako Badnjak i to već od ranih jutarnjih sati pa sve do mise polnoćke.

I u vinkovačkom kraju rano ujutro na Badnjak u šokačke obitelji dolazio je “položaj” čestitati Adama i Evu. “Uvijek je dolazio muškarac, dječarac ili zet u nekoj obitelji, jer se vjerovalo da muška osoba donosi sreću. Kucilo se, macilo se, prasilo se, janjilo se i tako redom zaželio bi u svemu obilja u sljedećoj godini. Domaćica bi ga posipala zrnevljem, isto kao simbol plodnosti i odgovarala najčešće: Živ i zdrav bio, te ga darivala. Također rano ujutro žene su pripravljale kruhove: za Badnju večer, za Božić i za Silvestrovo. Gornja površina znala se dijeliti u četiri polja pletenicom od kruha u koja su stavljani simboli od kruha, onoga što je bilo važno za obilje u toj obitelji. Rađeni su i mali kruščići za životinje, također za bolji napredak”, ističe mr.sc. Ljubica Gligorević iz Gradskog muzeja Vinkovci, muzejska savjetnica.

Naziv Badnjak dolazi od riječi bdjeti, a nekada se u kuću unosio zapaljeni komad drveta uz koji se bdjelo i čekalo porođenje maloga Isusa. Duže se zadržao običaj unošenja slame u glavnu sobu, koja je posipana po tlu, ali i stavljana na stol ispod stoljnaka. Bor je došao kasnije iz sjeverozapadnioh zemalja, a kitio se obojenim orasima, malim jabukama, a kasnije i šarenim bonbonima. Na stol je postavljana posna hrana: posna juha, grah na posni način, kifle ili pereci, kuhani pa pečeni što je bio običaj u Šokadiji. Riba se malo jela, osim baš uz rijeku. Na stolu je, između ostaloga, svakako trebalo stajati i božićno žito. Do večeri svi su poslovi morali biti dovršeni, a obitelj se okupljala u glavnoj sobi.

“Blagovali su, pjevali adventske i božićne pjesme, djeca su se igrala i tražila orahe za njih stavljene u slamu.., sve do pred pola noći kada su se spremali za odlazak na polnoćku. Po povratku druženje se nastavilo još neko vrijeme uz božićne pjesme i hranu koja je sada bila dopuštena: rebarca, kobasicu, slaninu… Djeca, a nekada i stariji, znali su spavati na slami, a na božićno jutro ponovno je “položaj” dolazio čestitati. Odlazilo se na misu, a potom se obitelj opet okupljala oko stola na svečanom ručku koji je u Šokadiji uvijek bio: kokošja juha, kuhano meso, sarma, pečenka s određenim prilozima te starinske slastice”, ističe Ljubica Gligorević.