Crkva se danas sjeća dva sveca po imenu Vinko, koje dolazi od latinske riječi vinco, vincere – pobijediti, te ponajprije znači pobjedonosan, onaj koji pobjeđuje, onaj koji je određen pobjeđivati. Sv. Vinka, đakona i mučenika i sv. Vinka Pallottija.

Sveti Vinko (San Vicente de Zaragoza), đakon i mučenik, omiljeni je svetac u hrvatskim krajevima. Rođen je u III. stoljeću u gradu Huesca (sjeveroistočna Španjolska). Živio je u Zaragozi kao đakon i učenik svetog Valerija, biskupa. Zbog Valerijeve govorne mane, mucavosti, Vinko je propovijedao Radosnu vijest po cijeloj biskupiji. U vrijeme progona cara Dioklecijana, oko godine 303.godine, na zapovijed prefekta Dacijana uhvatili su ga zajedno s Valerijem, u lancima ih odveli u Valenciju i bacili u zatvor. Tamo je Vinko na kršćanstvo obratio svoga tamničara. Ponudili su mu slobodu, ako javno spali Sveto pismo, ali je odbio. Valerija su pustili, ali su Vinka zadržali i podvrgli ga teškim mučenjima, a zatim ga bacili u ćeliju po kojoj su bili razbacani komadići oštrog stakla. Nakon silnih muka umro je 22. siječnja 304. ili 305. godine. Njegovo mrtvo tijelo izloženo je lešinarima, koje je prema predaji obranio gavran. Zatim su mu tijelo bacili u more, ali je isplivalo na obalu. Kršćani su ga pokopali na današnjem Rtu svetog Vinka (Cabo de São Vicente, Algarve, južni Portugal). Uz sv. Stjepana, prvog đakona i mučenika, sv. Lovru, rimskog đakona i mučenika, Crkva na osobit način štuje i trećeg đakona i mučenika sv. Vinka.

Naši vinogradari slave danas „Vincekovo”, dan kada se obavlja blagoslov vinograda i kada se otvara sezona radova. Vincekovo ili Vinkovo, uobičajeno je u kontinentalnim vinogorjima, tek ponegdje se javlja i u primorskim područjima. Međutim, običaji na Vincekovo imaju malo uporišta u religiji, odnosno kršćanstvu, jer nisu nađene nikakve veze životopisa sv. Vinka, đakona i mučenika, i vinskih poslova i običaja, osim što mu ime podsjeća na riječ vino (lat. vinum).

Crkva se danas sjeća i svetog Vinka Pallottija (1795-1850), utemeljitelja Družbe katoličkog apostolata: palotinaca. Životni tijek ovoga sveca odvijao se u vrlo teškim vremenima. U djetinjstvu je doživio da su Napoleonovi vojnici osvojili Rim, papu Pija VI. odveli u sužanjstvo u Francusku a papinsku državu likvidirali. Također doživljava burnu 1848. s revolucijom u Rimu i bijegom Pija IX. u Napuljsko kraljevstvo. Proživljavajući ove velike udarce za Crkvu današnji svetac se još više učvrstio u spoznaji da Crkvu ni vrata paklena neće nadvladati. Osnovavši Družbu katoličkog apostolata svetac je htio ujediniti sve u apostolskom radu za Crkvu. Težeći za obnovom Crkve piše 1849. pismo dekanu kardinalskog zbora. Svetac nije dočekao I. vatikanski sabor. Umro je 20 godina prije njega, ali je njegovo pismo proučavao ne samo kardinal naslovnik već i papa Pio IX. koji će na svetkovinu Bezgrješne 1869. otvoriti I. vatikanski sabor. Sveti Vinko se posebno odlikovao kao dušobrižnik mladeži, bolesnika i zatvorenika, kao vođa duhovnih vježbi i pučki misionar. Odlikovao se i posebnim mističnim darovima i velikom poniznošću.