Blog “Čarolije šporeta” – spoj tradicijskog i modernog kuhanja

0
702

Žana Amidžić iz Nuštra, 27-godišnja doktorandica kulturologije i informacijskih znanosti, poetičarka, bibliofil, mlada znanstvenica, inače obična djevojka iz susjedstva koja obožava kuhanje, čitanje i kreativnost pokrenula je nešto svoje i u tome uspijeva. Među svim našim mladima koji su otišli iz Hrvatske tražeći nešto bolje, ona je našla svoje “nešto bolje”.

“Mama je zaslužna za moje podučavanje, ali ujedno i baka od koje sam naučila tajne bosanske kuhinje provodeći ljeta kod nje uz stari šporet na drva koji će mi uvijek ostati u sjećanju. Tijekom studiranja je to prešlo u zanimanje što je dovelo do početaka “Čarolija šporeta”, uz veliki poticaj roditelja i ostalih dragih osoba koji su mi bili i još uvijek su potpora”, rekla nam je Žana.

Uglavnom se bazira na tradicionalnim receptima, jer se nažalost polako zaboravljaju. Tu se može pronaći bosanska kuhinja što je kako znamo kombinacija istočnjačke i zapadne gastronomije (razne pite, musake, baklave, hurmašice, variva), kao i slavonska kuhinja (poderane gaće, krofne, salenjaci, čvarnjače).

Trudi se u pripremi hrane što više koristiti domaće namirnice iz vlastitoga vrta i namirnicama za koje zna da su domaće i hrvatske proizvodnje. Privrženija je više bosanskoj kuhinji nego slavonskoj, iako živi u Slavoniji, ne zaboravlja odakle su joj korijeni. Odrasla je u kombinaciji obje kuhinje, kuha tradicionalnu hranu svih krajeva, ali uvijek se vraća slatkoći baklave, raznolikosti sataraša i mirisnoj domaćoj pogači posebice u ovim hladnim danima.

 

“Prošli Božić sam prvi puta započela s izradom adventskih vijenaca od žice, na što sam ponosna jer su komentari bili pozitivni, kao i s božićnim ukrasima i kuglicama od drveta i špage, kao i stiropora u kombinaciji sa šljokicama i slamom, pa sam se i ove godine odlučila na raniju izradu ukrasa za Uskrs. Već sam sva u šivanju i izradi zečeva od jute i slame te malih zečića s vatom i lanenim platnom koji mogu biti igračka, ali i ukras. Smatram kako će to biti savršen dar za Uskrs za pokloniti nekome, ali i kao ukras na ulaznim vratima. Jednostavan, a opet unikatan”, ističe Žana.

 

 

Svojim roditeljima može zahvaliti na svemu, pa i urođenoj kreativnosti koju je uz njih oblikovala godinama, uvijek kaže kako je kreativnost i znanje kulinarskih vještina naslijedila od mame, a onu umjetničku stranu od tate. Tata se godinama bavi izradom violina te gledajući njega koliko predanosti i ljubavi posvećuje samoj njihovoj izradi i obradi, koliko truda ulaže u njihovo nastajanje, shvatila je da je pokupila to od njega. “Dobro je što se tata bavi drvetom jer onda ne moram nabavljati sama alate, već podijelimo radionicu”, dodaje.

“Na ideju vođenja bloga sam došla jer, skidajući recepte s drugih blogova sam naišla na mnoge nedostatke u receptima zbog kojih mi nisu dobro uspijevali, onaj osjećaj kada znate da ste dobri u kuhanju, ali nešto vam ne ide od ruke. Zbog toga sam došla na tu ideju i zadnjih deset mjeseci koliko sam u svijetu bloga, nisam imala nijednu pritužbu”, ističe Žana.

Jednoga dana možda i otvori svoju slastičarnicu u obliku book caffe-a, možda čak i u suradnji s mamom koja je stručnjak za torte, ali su to sada sve samo misli razbacane po papiru, dok svakako ozbiljno razmišlja o pisanju monografije vezane uz tradicionalna jela te o samoj povijesti pripreme hrane na ovim prostorima u kojoj bi povezala svoju ljubav prema povijesti i gastronomiji.”Trenutno su mi misli i dani usmjereni ka obrani doktorske disertacije i zaposlenju koji su mi prioriteti, a kasnije će se, nadam se, svi planovi koje imam na umu ostvariti, uz malo volje, truda i smijeha svaka želja postat će ostvariva”, poručila nam je Žana.